Ova grafička mapa, kao i njena predstavljanja izložbama i druženjima, naš je razgovor s čovjekom kojega nismo imali prilike upoznati za njegova života. Ali od prvog susreta s njegovim riječima i riječima o njemu, Branko Fučić toliko je blizak i naš kao da smo zajedno propješačili i djetinjstvo i Istru i otoke i Trešnjevku. Pritom je stalno osjećaj da je biti njegovim učenikom, dijakom ili šegrtom, nešto što tek započinje i čemu nema kraja, kao što ga nema ni tom životu kojega je slavio i kojim njegovo djelo odiše.

Grafičku mapu možete prelistati ovdje.

Potpisana mapa od 12 listova formata 27x63 cm otisnuta je giclee printom na 350 gr papiru. 

Ako nam se želite javiti s bilo čime u vezi ove mape - njenog komentara, izlaganja, predstavljanja ili kupnje - cijele mape ili pojedinačnih listova - može, veselit će nas. 

Pišite na info@petikat.com

Ovako je lipnja 1996. u uvodu svoje gastronomske knjižice napisao Branko Fučić:

Gaštronomija je moja pseudotekstologija.
Ona bi ipak zaslužila uvod koji bi, recimo, mogao glasiti ovako:
U jednom našem starom primorskom glagoljaškom samostanu pronađen je na tavanu, među nepotrebnim knjigama i starudijama, odbačeni stari, glagoljicom pisani rukopis, koji nosi naslov 'Gaštronomija'. Nije ga bilo lako pročitati jer je oštećen vodom koja je prokapavala kroz raspukli žljebac na krovu i jer su ga dobrano nagrizli niševi. Neki listovi tog uvezanog sveska manjkaju a neki su gotovo nečitljivi. Stoga smo mnoga mjesta morali rekonstruirati po smislu. Pitanje je da li smo uvijek uspjeli. Pisao ga je teškom rukom opismenjeni brat laik, samostanski kuhar, kao pouku mlađem bratu, dijaku, kako se koja hrana ima priređivati. Na fol. 21 v. pročitali smo bilješku koja mu otkriva ime i zavičaj: "Ovi libar ki se imenuje Gaštronomija pisah ja grišni fra Karlo z Dubašnice ča boje znah i umih. Ki ga štati bude, rec: Ako si živ, Bog ti da sriću i zdravje, ako si mrtav, Bog te pomiluj, i blažena Divica Marija i sveta Marija Mandalena." Iz poimeničnog zaziva svete Marije Mandalene najvjerojatnije je "Gaštronomija" bila napisana u glagoljaškom samostanu sv. Marije Mandalene u Portu, u Dubašnici, na otoku Krku. Sudeći po jeziku i karakteristikama glagoljskog kurziva kojim je "Gaštronomija" napisana, a i po prehrambenim artiklima koji se u tekstu spominju (krumpir, bakalar), naš rukopis nije star; negdje je iz XVII ili vjerojatnije iz XVIII stoljeća. Naše izdanje nije kritično, znanstveno izdanje teksta. Ipak, vjerujemo da će stara glagoljaška receptura i u ovom skromnom obliku dobro doći suvremenom gurmanu.

A ovako su o izložbi i mapi govorili ravnateljica Hrvatskog muzeja turizma i autori projekta u razgovoru sa Svjetlanom Hribar za Novi list (Mediteran, 15/12/2013.)

Katarina Mažuran Jurešić: Ideju za izložbu o Branku Fučiću ponudili su mi autori: Danijel Žeželj, Stanislav Habjan i Hrvoje Đukez. Kako je njihov pristup nekoj temi uvijek vrlo originalan, emocionalno angažiran i sveobuhvatan (na način da kroz jedan motiv zahvaćaju puno širu sliku, stav – rekla bih), tako sam za zanimanjem čekala njihovo rješenje. Naravno, nisu me razočarali, naprotiv, ponovno su stvorili projekt koji je s jedne strane zaokružena cjelina, a s druge inspiracija i polazište za nove priče... Tako je Branko Fučić u ovom kontekstu, u prizemlju vile Angioline kao ulazu u Hrvatski muzej turizma - dobio još jednu dimenziju, rekla bih, dimenziju pitanja kako danas dočekujemo goste, čime ih ugošćujemo, tko su to putnici-namjernici i što ih razlikuje od turista... ma čitav niz intrigantnih i lijepih tema za razgovor.

Stanislav Habjan: Ideja za grafičku mapu vezanu uz glagoljaške recepte, odnosno spoj Fučićeve poetike s likovnošću Danijela Žeželja - u koju sam trajno zaljubljen - pala mi je na um u trenutku prelaska preko jednog parka na Jarunu, i kako sam taj trenutak sretnog otkrića spontano proslavio naglo raširenim rukama, dogodio se neočekivan dodir moga dlana s krilom jednog goluba u letu, jedan vrlo konkretan pozdrav od kojega sam sav protrnuo. A ono što je Danijel napravio uz te tekstove opet je, kao i uvijek ustvari, nadmašivalo sve što sam mogao zamisliti, bez obzira koliko poznajem njegov izraz. Vratio se jednoj od svojih ranih vještina, sjenčanju, finim strukturama između svjetla i sjene, gradeći ustvari slike kolaža, ili kolaže crteža ako hoćete. I to je isto Fučić izazvao - jer je toliko bogat da je s njime šteta komunicirati s jednostavnim jakim simbolom, premda bi se i to itekako moglo. Ali baš "Gaštronomija", istovremeno i skromna i raskošna, i duhovna i hedonistička, kao da priziva na slavlje i vatromet svim izražajnim sredstvima. Za postav izložbe bilo nam je potrebno izbjeći vješanja slika po zidovima koji su izrazito neprikladni za to, jer atrij vile Angiolina nije galerijski prostor. Ideja Hrvoja Đukeza, da se izrade željezni stalci, kao samostojeće velike knjige s raširenim koricama u kojima bi se predstavile grafike s receptima, odgovara savršeno i samim izlošcima i cijeloj priči. Ilustrirani recepti grišnoga fra Karla dobili su svoje stalke, bliske samostanskim stalcima za čitanja i prijepise Svetog Pisma. A atmosfera na otvorenju izložbe i utisci koje su nam ljudi rado izricali skupa sa svojim doživljajem ili sjećanjima na Branka Fučića, sva ta ustvari velika toplina i magija koju ona stvara, motiviraju na nastavak predstavljanja ove mape, osobito u krajevima koje je gospodin propješačio, opjevao i zadužio. Dakle Istra i kvarnerski otoci. Svaki nam je stoga poziv dobrodošao, u institucijama ili kućama, odazvat ćemo se rado i pitat ćemo već s vrata, baš kao i Fučić: Ča kuhaš?

Danijel Žeželj: Recepti jela najčešće se objavljuju uz fotografije pripremljenih jela i takve kuharice odlično služe svrsi. Naš je slučaj bio drugačiji jer Fučićeva "Gaštronomija" spaja fikciju s praktičnim kulinarskim uputama. Ovi tekstovi nisu tradicionalni zapisi receptura, nego male priče, crtice koje oslikavaju i prošlo vrijeme i Fučićev svjetonazor. Moje ilustracije slijede i dodatno proširuju takav pomak u fiktivno, u igru. Nastojao sam se držati teksta i poštivati faktografiju recepata (namirnice, omjeri, itd) i u isto vrijeme otvoriti vrata mašti, gurnuti cijelu priču u veselo, ludo i neočekivano. Tako su nastale ilustracije koje spajaju nadrealno i specifično i koje su posveta Branku Fučiću i njegovom slavljenju dobrih, veselih i ukusnih stvari u životu.

Svjetlana Hribar: Od jedne knjižice koja – kako kaže Ervin Dubrović – prije podsjeća na popis namirnica koje treba kupiti na tržnici, nego na nešto kultno, što svakog vlasnika čini ponosnim i bliskim akademiku Fučiću, nastala je izložba 'Ako iznenada pride kruto lačan gost', na čijem se otvaranju kuhao Bakalar na glagoljaški, a posjetitelji su oblizivali prste do kasno u noć. Kad su se gosti otvorenja razišli, u prizemlju Vile Angiolina ostali su grafički listovi koji izgledaju tako poželjno da bi ih – kao ilustraciju primorske kuhinje – trebali imati svi restorani u regiji! Ali i ljubitelji domaće spize privatno.