STAINS

Osamdesetih godina 20. st. često sam fotografirao cenzorske intervencije vlasti nepoželjnih grafita.

Obično bi problematičan tekst prebojali bijelom ili crnom bojom koja je trebala značenje riječi ili rečenice učiniti nevidljivim. Međutim ta jako uočljiva cenzura samo bi još više pojačala subverzivnost prekrivenog sadržaja, tim više što bi riječi koje su imale nedodirljivi status u kontekstu vladajuće ideologije bile ostavljane vidljivima, npr. u „Dolje Jugoslavija“ prekrivena bi bila samo riječ dolje. 

Cenzorske mrlje imale su još jednu namjenu koju cenzori nisu bili predvidjeli, a to je da su postajale novom uočljivom površinom za novi grafit, na što bi se ponovno inerveniralo prebojavanjem u nešto drukčijem tonu. Tako su mrlje nehotice dobivale i likovnu vrijednost. Promjenom političkog sustava stvari su se okrenule, tako da su prebojani sadržaji postali prihvatljivi službenoj državnoj politici, a sadržaji koji su do nedavno bili nedodirljivi došli su pod ruku novim/starim „higijeničarima“ pa su se pored već prekrivenih riječi pojavile nove „mrlje“. 

Danas također primjećujem veliki broj cenzuriranih grafita, ali za razliku od osamdesetih godina kada su se prekrivali isključivo neprihvatljivi politički grafiti, čini mi se da je danas prisutnija potreba cenzuriranja iz estetskih ili moralnih razloga. 

Boris Cvjetanović