U Meksiku smo bili s Odisejem i sinom. Kupio sam svašta, vesele košulje s papagajima, puno srebrnog nakita za Gordanu. U nekom selu su mi uvalili veliku  onix-kuglu za vračanje, vjerojatno plastičnu... Indijanci tamo još uvijek rade ručno prešani papir, tako lijep da je šteta nešto slikati po njemu. I to sam kupio i puno onih crtala, grana u koje ubacuju grafite, pa one jadne prešane leptire i piranje i keramičke astečke figurice koje mogu i svirat. Sreo sam gospođu koja se družila s Castanedom, poklonila mi je lijepi stari svijećnjak i rekla da je to što ovaj piše sasvim normalno, a i meni se uvijek činilo da se to jednako tako moglo napisati i na Cresu i na Susku i na Pagu... I sve su mi to ukrali na aerodromu u New Yorku, sjećam se krupnog tamnog gospodina koji se predstavio kao carinik, a meni se učinio vjerodostojnim jer nije imao uniformu. Uzeo mi je kofere i odnio ih, a ja sam dugo vjerovao da će ti koferi ipak doći na aerodrom u Zagreb...

Ovako počinje knjiga-katalog Pozornice, scenografska monografija jednog od najpoznatijih hrvatskih scenografa Dalibora Laginje.

Izdanje u uredničkom i grafičkom konceptu Petikata ostvareno je u obliku ilustriranog razgovora s autorom, pri čemu su korištene fotografije ostvarenih pozornica u kombinaciji sa skicama i crtežima scenografa. Tome je u drugačijem prijelomu dodano nekoliko izjava suradnika i prijatelja, portret autora koji je naslikao Danijel Žeželj te post scriptum bilješka Stanislava Habjana s pridruženom bonus-scenografijom. 

Knjiga ima 96 stranica, korice od kartona s grafikom u sitotisku i platnenom trakom na hrptu.

I posvećena je Mileni Benaš, 'hrabroj i lijepoj djevojci iz Klića, udanoj Laginja. Mojoj majci.'