Fibonaccijev kruh smješten je u srce urbanog metropolisa, u vremenu koje je spoj prošlosti, sadašnjosti i bliske budućnosti. Junak priče je pekar koji noću mijesi i oblikuje svoje osobite spiralne kruščiće, da bi ih danju trokolicom razvozio po gradu, a ono što mu preostane u pregrađu podijelio beskućnicima. U sklopu tog svakodnevnog rituala, u vlastititim snovima i sjećanjima, pekar putuje kroz topografiju gradskog labirinta do konačnog susreta s metaforom, univerzalnom poput gladi i kruha.