ŽIVOT MIMO
Grafička mapa formata 40x40 cm, 9 listova na 350 gramskom papiru, u kartonskim koricama, giclee print.
Slike Danijel Žeželj, stihovi Ivan Slamnig.
Grafička mapa Život mimo ostvarena je u suradnji Petikata i Pučkog otvorenog učilišta Rovinj, u proljeće 2010. godine.
Predstavljena je izložbom u Crkvi Sv. Tome u Rovinju, u sklopu XV. Dana Antuna Šoljana, uz riječi Melite Jurkote i Tonka Maroevića.
Oblikovanje mape i postav izložbe: Danijel Žeželj, Stanislav Habjan i Sven Medvešek.
-
Kad sam se zaljubio u svoju dragu? / Između dva griza. / Jela je žemičku sasvim sama, / gledao sam izbliza. // Vidjelo se da priča sama sa sobom, / sa svojim bogatstvom u duši; / ko riba sam šutio - da je sad prenem / mogla bi se ugušit. // Tu, rekoh, moram zauvijek imati, / neću je zezat ni varat. / Ta, kad odem u vječna lovišta, / imat će s kim razgovarat. -
Bio jedan car. / Ja sam mu odnio pjesme. / S kreveta se tvrda digao / psujući ženu i nesne. // "Stvar je ozbiljno odlična", / reče s rukom na stegnu. / "Dao bih vam jednu krunu / da je imam", i natrag legnu. // Otada ih nosim ko mačka mlade, / ližem ko kobila ždrijebe. / Idem u Istru i govorit ću talijanski, / a vi objavljujte sebe. -
LJUBAVNA PJESMA Tiho plove moje čežnje / u prostoru zatučenom / uokrug gdje stabla rastu. / Izduljena ko u vodi / čekaš me na kraju staze. / Možda si ti jedna žena / al mom oku pijanome / ti si kugla od dragulja / s kristalnim krivonožjem / O Amebo, pojedi me / i ponesi morsku maštu / odrubljene moje glave / u srcu svom. -
Bijah jednom jedan luđak, / na dnu ulice mi kuća. / Imao sam mali dućan. / Prodavao sam žute knjige / ružičastim djevojkama. / Ali jednog modrog dana / nesta mojega dućana, / izgori mi, rastopi se. // Mislim, pitam druge ljude / mora tako li da bude? // Drugi ljudi pametni su, / ne brinu se za te stvari. -
Hodočasnici, što ste začuđeni / tim, što se u životu nešto zbiva, / o poslušajte sada dvije-tri riječi / od dunda Iva. // Kada su ono Švabe i Franćezi / i prijatelji i neprijatelji, / kad su ono Buri i Englezi... / Ti se u zadnjoj klupi ne krevelji. // Kada su ono došli oni vaši, / ili oni naši, ili oni treći... / Živjet se može mimo isteblišmenta, / to sam vam htio reći. -
RAZMIŠLJANJA SLIJEPCA O SUNCU I MJESECU Sunce šušti kao lišće, / mora da je neko stablo / oblo koliko i toplo. / Mjesec pršti kao staklo, / on je neka vrsta leda. / Zašto samo ne da glasa, / kada kažu za nj, da gleda? / Po svoj prilici, da njega / izmislili su Okaši, / a u Suncu tek toplinu / personificirali su / nemoćni, da čisto misle -
Izrasli su moji prijatelji / na jednom stablu / u zelenim bluzama i roza bluzama / u tamnomodrim hlačama / i svijetlomodrim hlačama: / vise neki kao jabuke, neki kao kruške, / neki kao naranče ili kao grožđe. / Ja tresem stablo i moji se prijatelji ruše / i, bome, ubijaju se / ali - mora da sam bedast - / to mi se sad čini / kao jedini način komunikacije s njima. -
VJEČNA ČEŽNJA Rekao je tihi žrec: / "Kol’ko god ti cijeniš tramvaj, / željet ćeš da budeš zec, / travnjak željet ćeš i travanj / u prilog mi jest i Yeats." -
UŽASNI SE Užasni se nad ovim večeras, ljubljena; / za nama ljudi govore potiho / jedan drugome naša imena, / ljubičaste fluorescentne lampe / osvjetljuju mjesta naših sastanaka / a riječi koje smo si šaptali / razglašuju preko radija.