Izložba Kratki prizori naslovom replicira okolnostima u okviru kojih se događa, a to je otvorenje ‘Festivala europske kratke priče’. Tematski je također usmjerena prema dijalogu između dvije forme izraza: eksponati se na neki način odnose, uzimaju u obzir, ostvaruju vezu ili pak iz svoje perspektive jednostavno doživljavaju medij slova, riječi, teksta ili knjige. Izložba nije rezultat pomnog ili studioznog proučavanja opusa naših suvremenih umjetnika nego predstavlja one autore za koje igrom slučaja znam da su se kontinuirano bavili ili pak sporadično koketirali s medijem teksta (kao i one s kojima sam prijateljski ili intimno povezan). Izbor je dakle potpuno subjektivne prirode. (Konačno, uloga izbornika i dodijeljena mi je stoga što sam igrom slučaja višestruko povezan s djelovanjem žitnjačke asocijacije, a pomalo i zato što sam osobno, s obzirom na medij izraza, poprilično nesvrstan.) Nemoguće je, nažalost, ovoga trenutka reći bilo što konkretnije o samoj izložbi, a pogotovo predstaviti popis izloženih radova, jer poznavajući prilike i autore, radovi će prispjeti u zadnji čas. Stoga predlažem povratak u fikciju. Ali ne sasvim, jer fikcija je prožeta faktima, susret slike i riječi de facto se i događa u bivšoj osnovnoj školi. Dapače, faktografija fikciji servira bonus - škola je na margini, iznad ulaza u zgradu usred žitnjačkih polja velikim bijelim slovima piše: ‘Centar periferije’. Usputni dodatak u sebi nosi i šifriranu poruku: nije li i inače sjeme promjena posijano negdje na margini? A nije li, s druge strane, škola instrument sustava koji nastoji zadržati kontrolu, đake u razredima, formu u ladicama. Ali prozor ne može zauvijek ostati zatvoren, novi vjetrovi vitlaju đačkim kosama, gužva je na hodnicima (jednom je poeti za oko već zapela slikarica). Prozaici odbacuju priloške oznake vještine, revolucioniraju izraz izravnim govorom, kipari nakon prvotne ukalupljenosti prepoznaju pravog neprijatelja: odgovornost formi proizvodi maniru. Svi zajedno odlaze u školski wc popušiti lulu mira. U oblaku dima bratime se protivnici, padaju zakletve - jedni će druge i čitati i gledati. Tako i bi do dana današnjega.

To je, dakle, sada, kad u stvarnosti planiram, pretpostavljam razvoj konkretnih događaja. Nedjelja, 29. svibnja, 4 popodne (dogovorit ću sunčano), u prostoru nekadašnje osnovne škole a danas umjetničkih ateljea likovna sekcija dočekuje literarnu. Umjesto pozdravnog govora domaćini dobrodošlicu izražavaju prizorima u kojima će gosti prepoznati odraze vlastitih kreativnih poluga i u galerijskom se okruženju osjećati kao kod svoje kuće. Prizori će biti kratki da se, sad već pomiješanoj likovno literarnoj družini, ne ohladi juha što ju, u bivšem školskom dvorištu, priprema kulinarska sekcija.

autor koncepta izložbe, dizajna i teksta u programskoj knjižici: Boris Greiner