Opatija, Hrvatski muzej turizma, 8. svibnja 2014.

Otvorenje izložbe sjećanja na ugašenu putničku agenciju koja je u više od pola stoljeća postojanja obilježila razvoj hrvatskog turizma. Postav izložbe kao multimedijskog ambijenta koji nudi još jedno putovanje u sjedalima autobusa osmislio je Hrvoje Đukez, plakat i katalog oblikovao je Stanislav Habjan, a putnike je na izlet poveo Sven Medvešek.

Kvarner Express je bio život i živjeli smo za Kvarner Express. Jedino je obitelj bila važnija ili podjednako važna.

...

Kada je tata išao na turu, mama je štirkala i peglala košulje. Kofer se nije zatvarao do 5 ujutro, do polaska, da se roba ne bi gužvala. Imao je i posebno sortiranu muziku koju je puštao u autobusu za određeno doba dana – jutro, poslije ručka, vrijeme drijemanja... Snimao je kasete kod kuće po zimi, kada je bilo manje posla.

...

Šofer je moral bit peršona od čovika.

...

Mehaničari i čistačice čekali su autobus u garaži do ponoći, jedan sat ujutro, da se popravi što je neophodno, očisti i opere autobus do četiri ujutro kada je kretala sljedeća tura.

...

Legendarna je figura Vidoje Nogulica. Nikada nije napisao ni jedan dopis, a bio je vrhunski animator i pionir PR-a. Izrazito niskog rasta, bio je sinonim Kvarner expressa i izuzetno dobar čovjek.

...

Kada sam odlazila 1994., spakirala sam stvari i ispred zgrade čekala muža... Počela sam tako plakati da je susjed s balkona pitao: „Gospâ, ča van je? Ću zvat hitnu.“

Ovim i sličnim iskazima zaposlenika i članova njihovih obitelji započinje priča o jednoj radnoj zajednici koja je svojim djelatnicima značila i puno više od toga. Spomen na nju, vrijeme njena razvoja i djelovanja, kao i na način njene propasti i gašenja 2010., kod više od tisuću ljudi čiji su životi bili vezani i određeni Kvarner Expressom, još uvijek izaziva snažne i suprotstavljene osjećaje i stavove. Prihvaćajući i u razmjerno kratkom roku ostvarujući zadatak postava te osjetljive izložbe - kojom potpunije skupljanje građe o toj temi tek počinje - pokušali smo razlučiti bitno od nebitnog i dobro od lošeg te ponuditi 'preživjelima' (i svim drugim posjetiteljima Hrvatskog muzeja turizma) jedan mali izlet u raspoloženju i duhu vremena iz najboljih dana entuzijazma i zajedništva. Hvala putnicima na neočekivano velikom odazivu i aktivnom sudjelovanju te mnogim lijepim i srdačnim reakcijama.

_________________

Iz priloga s otvorenja izložbe Aleksandre Kućel-Ilić u Novom listu, 9. svibnja:

/... / A zatim se prvih četrdeset putnika uputilo na kat, u izložbene prostorije Hrvatskog muzeja turizma gdje su se ukrcali u »plavu kurijeru«, no zapravo zauzeli sjedala u sobi koja je »odglumila« stari bus i uz glazbenu podlogu »Autobusa Calypso«, »Partira la nave«, ali i nešto suvremenijih naslova poput one »Va Opatije«, pogledali videoslajdove u čast najboljih dana »Kvexa«. Uvod u romantično putovanje uz prisjećanje na ne tako davna, no sasvim drugačija vremena dao je glumac Sven Medvešek u ulozi turističkog vodiča, a plavi autobus je shodno očekivanju tijekom svake vožnje u prošlost i nazad imao popunjena sva sjedeća i stajaća mjesta.