Poreč, Galerija Zuccato, 3-30. srpnja 2014.

Izložba Stanislava Habjana na dva kata srednjovjekovne palače Zuccato. Novi postav Dućana metafora. Uvid u jednu autorsku biografiju ispričanu dijalozima koji su i oblik pripovijedanja i tema izložbe, a i njen smisao. Od 3. do 30. srpnja autor je domaćin ambijenta i voditelj programa koji se u njemu odvija. Posjetite ga.

___________________________

Iz najavnog razgovora 'Dijalozi u Dućanu metafora" Vedrane Habereiter s autorom, Glas Istre, 3. srpnja:

"Sretan sam naravno zbog poziva da ponovo proživim jedan intenzivan period s ljudima i ambijentom koji sam zavolio. Pa u namjeri da se na što iskreniji i osobniji način izložim – i time dakle potaknem opet ono što me najviše zanima, a to je odgovor, dijalog uživo, prepoznavanje bliskosti posredstvom nekog rada - zamislio sam postav kojim doslovno predstavljam svoj život nizom radova-dijaloga, naslova nastalih u odnosima s ljudima koji mi znače i koji su me odredili. Tako da je izložba svojevrsni kolaž posveta i obraćanja pjesnicima, umjetnicima i prijateljima – ukratko bližnjima, ali i poziva nepoznatima na komentar i razmjenu. A kako smo koautor postava Hrvoje Đukez i ja iznašli zanimljiv način izlaganja tekstova kao povelja na ručno kovanim željeznim nosačima, sasvim dakle u skladu i sa srednjovjekovnom palačom i sa srednjovjekovnom dušom Dućana metafora, nadam se da će se ljudima opet svidjeti boraviti i stvarati nešto samnom u Zuccatu."

Galerija tako tijekom cijeloga srpnja postaje zapravo životni i radni prostor umjetnika čija autorska instalacija svoju cjelovitost ostvaruje kad posjetitelj postane aktivnim sudionikom, kad prepozna i prihvati jezični kod koji sugerira određena metafora.

"Da, ima nešto u metafori što je ustvari otvoreni poziv na razumijevanje, podjelu svjetonazora ili senzibiliteta. Ukoliko je oblikovana duhovito i ako ima u njoj što bi rekao Vlado Kristl "friškog srca", pola je posla za ljudski razgovor napravljeno, i dalje se onda događaju samo obostrani darovi. To mi je iskustvo donio naš Dućan metafora, tu nevjerojatnu količinu odgovora i ljubavi koja se ponavlja pri svakome postavu, u svakome gradu, to otvara niz ideja i mogućnosti i zato je to meni čista čarolija. Biti pisac uživo, oblikovati uživo i u suradnji nešto novo, osjećati se u sklopu svog izlagačkog prostora onako kako se osjećaju glazbenici na dobrom koncertu ili glumac na sceni, to je ipak vrlo ekskluzivna privilegija."

Prošlo gostovanje Dućana metafora u Zuccatu donijelo je puno toga lijepoga i autoru i publici, o čemu svjedoči i ispunjena knjiga dojmova, pa će biti zanimljivo što će nam sve donijeti Dijalozi.

___________________

Iz teksta mlade kustosice Patricije Počanić izgovorenog na otvorenju izložbe:

Izumi Stanislavova kabineta čuda, koji u kontekstu suvremene umjetnosti često opterećene pretencioznim referencama i artificijelnošću kao da se nalazi na otoku obasjanom suncem, zapanjili su me. Taj se kabinet sastoji prvenstveno od značenja - uobličenih u riječi, sliku ili predmet. Autor je pisac, pjesnik. (»Postati čovjek je ljepše no postati kralj, a postati pjesnik je ljepše no postati čovjek!«, rekao je prije stotinu godina jedan nepotkupljivi hrvatski umjetnik riječi, Matoš). Stanislavovi Dijalozi, uviđam potom, niz su precizno izabranih naslova koji će on nazvati tek jednim od načina da se otvori igra koja ga zanima. Ne shvaćam odmah kako misli stvoriti željene odnose, elemente postava uvesti u međusobni razgovor. Stanislav odgovara: „Vjerojatno ćemo doći do zanimljivog raspona što sve može činiti dijalog“. Na moju primjedbu vezanu uz moguću kompliciranost koncepta, kaže: "Mogu ti reći kao i jedan od Grinovih likova: Ja sam vrlo jednostavan čovjek. Kod mene je čudno samo to što se uzdam u nemoguće." I zaista, ne samo zbog naslova njegove prve knjige priča, Nemoguće varijante iz 1984., pod čije ime kao da može danas ući i svih 30 kasnijih godina intenzivnog autorskog života, čini se zbilja da je to Nemoguće – ili Čudo, kako ga autor naziva u svojem Dijalogu sa Stirnerom - čvrsto uporište njegova života. „Dobro, ali - tko će ustvari voditi dijalog?“, pitam. A mag-vilenjak (na taj aspekt autora/lika upućuje i osobita kapa) odgovara: “Moja strana dijaloga tek je jedna strana - i u odnosu sa živim sugovornikom i u odnosu sa čitateljem/gledateljem. I zato je sve što se postavi, ma kako bilo sačinjeno od zaokruženih paketića, tek ponuđena slika svijeta koju zbilja stvarnom i postojećom, dakle i opravdanom, može učiniti tek posjetitelj.” Postajalo mi je jasnije – Habjanovi su dijalozi otvoreni poziv na razgovor ili igru, to je rep koji maše, a ova je izložba jedna velika otvorena misao koju vrijedi pokušati zajedno dovršiti.

________________________

 
U Dućan metafora netko naiđe slučajno pa ostane zaintrigiran raznim zanimljivim stvarima, netko već dobro zna o čemu se radi pa s nestrpljenjem krene u istraživanje, a netko dođe na ćakulu s autorom i ode s puno dobre energije. I upravo je taj nematerijalni, pozitivni, nadahnuti i intimni dio priče ona najvrijednija 'špeža' s kojom ćete otići iz ovog prostora.  - Vedrana Habereiter, "U Dućan po 'špežu' dobre energije", Glas Istre, 5. srpnja

 ____________________

Iz Knjige dojmova; poruke i iskazi posjetitelja:

Često se događa da nakon neke grandiozne i uspjele izložbe ljudi kad upoznaju autora skroz rezigniraju i čak degradiraju vrijednost doživljenog. Ti, vidim, uspjevaš dati ono nešto vrednije i od Umjetnosti same. Tu ti se klanjam. - Davor Mindoljević, e-mail Stanislavu, 5. srpnja, s napomenom: Ovo za knjigu dojmova.

...

Tata, kada budem velik i budem imao dijete, ići ću s njim u svemir. Obući ćemo se i ići ćemo u svemir. Jedino nećemo ići ako dijete bude alergično na svemir. - Petar Ivan, 4 i pol godine (alergičan na grinje); u knjigu dojmova upisao tata Sebastijan Vojvoda, s napomenom: Potaknut pričom o Stanislavu i njegovom ocu

...

Reciklirati život za ljepotu voljenja, koje li pustolovine! Biti i sjena i suncem obasjan, jer ponavljanje nije ponavljanje već vječno trajanje života između točke i trotočja... - Tomislav Milohanić, 8. srpnja

...

Moja majka ne zna mnogo ruskog. Iskreno, ne znam ni ja. Pa ipak, komunikacija je ostvarena. Ruski, prvi ruski koji sam čuo, glasio je: "Medvedi jehali na velosipedi." Ono što sam naučio tada, a i sada, jest da jezik ne trebaš poznavati da bi na njemu komunicirao i prenio uspomene. - Zvonko Liović, 3. srpnja, upis u knjigu dojmova nakon razgovora o instalaciji i kompletu razglednica 'Naše nebo' u kojemu se nalazi upravo taj citat Čukovskog kojega Zvonko pamti na izvorniku iz najranija djetinjstva. Idući dan, dodatna poruka mailom: Rekoh da ću provjeriti onaj stih, jesam i bijah u pravu, original ide: Ехали медведи / На велосипеде. Pozdrav od brata i mene, a pogotovo od gospođe majke koju je to (razglednica s prevedenim citatom) dočekalo ujutro na stolu.

...

Nisam još pregledao čitavu izložbu. Međutim, Vaš me je srdačni osmijeh i značenje koja ova izložba ima u mome danu i značenje za koje osjećam da će imati u ostatku života - jer takav je ovaj dan, ovaj ćudljivi srpanjski utorak - nagnali su me da se upišem. Što će me zaustaviti, ne znam. (Nećete se ljutiti ako tekst premaši dodijeljenu mi stranicu?) - Ivan, početak priče/poruke na dvije stranice knjige dojmova, 8. srpnja

...

Tra viottoli di tanto caos, immagine e superficialita', uno spazio di passione pura che riempie il cuore e fa vagare l'anima. Grazie. - Valentina, 10. srpnja

...

Čestitamo autoru na prekrasnoj izložbi - gdje slike prate fantastični tekstovi koji izražavaju osjećaje i u trenucima i u razvoju vremena, kao i vrednovanja koja počinjemo shvaćati tek kad dođemo u situacije koje do tada nismo shvaćali. - Marika i Ari, 11. srpnja

...

Ovo je, ne znam kako to reći... ovo mi je najljepša izložba dosad u životu. / We were young and it was summer. Hvala! - Nina i Kristina, 11. srpnja

...

Sad sam tek vidjela ono gore, na katu. To je... Daj da te zagrlim! - Ivana*, 11. srpnja

...

Došla sam u Poreč sa posebnom kapom i donijela sam poseban ručnik. Djedovina. Ulazim u dućan 'Samo slon se brije sam'. Tata se brijao sam u "razdoblju slona". Sjedam na bicikle. Prvi, drugi, treći... Putujem. More i sve one priče. Prošlost, sadašnjost i budućnost. Idem daleko... Odlazim... Sretna sam. Naslijedila sam PETIKAT. Uzbuđenje! - Go-Goga-Gorana Flaker, 13. srpnja

...

Imali ste lijepo djetinjstvo, a meni ste uljepšali jutro. - Vojislav Matić, grafičar, 15. srpnja

...

Jane Birkin would be in love with you if she was in Croatia, I think. Very beautiful text about your father. Glad to hear you talking about your work and about litterature. Drinking wine in the house where the mouse is. Merci! - Virginie from France, virginielarteau@yahoo.fr, 15. srpnja

...

Užitak je podijeliti svijet s Vama. Hvala na neponovljivom trenutku. - Marina i Damir De Zan, 15, srpnja

...

Šećući ulicama grada Poreča, naletjeli smo slučajno na ovaj 'radoznali' izlog pun 'radoznalih' predmeta. Ušli smo. Ostali smo zatečeni - osjećajima, sentimentom zatvorenim u male stvarčice, geste, otkačene senzacije... U pola sata uspjeli smo proživjeti izvanredan život jednog čovjeka, jednog umjetnika - i njegovog oca... Poezija!!  - Giacomo, Beatrice, Caterina, 15. srpnja (prijevod s talijanskog Sebastijan V.)

...

... ošinuta ljepotom ovog prostora i izložbe. - Martina, martinavelenik@gmail.com, 17. srpnja

...

So amazing to have time.

Just to be here. With music and silence also.

And your presence, in this place. Of the 15th century.

The end of my time in Poreč.

A really nice experience. Hvala.

Your french visitor, with love.

- ... 17. srpnja

...

Bajkovito, vanvremenski, vanprostorno kao ljubav - beskrajno! (..) Pjesma 'Sunce moje' - prekrasni stihovi...  Sandra i Tomislav, 18. srpnja

...

Ovog puta bit ću kratak: poželio sam imat čarobnu vreću bez dna i čarobni novčanik kako bih mogao kupiti i ponijeti sve što mi se sviđa iz vašeg dućana. Moja borba s vlastitim umjetničkim razvitkom (ili bi bolje bilo reći postankom) i dalje traje, a Dućan mi je trenutno središnja oružarnica u kojoj nabavljam municiju za usmrćivanje sumnji i nesigurnosti. Hvala Vam na tome! - Ivan, i.ilakovac8@gmail.com, 19. srpnja

...

Od koliko je ljubavi sačinjen jedan čovjek?
Besprijekorno srce obuhvaća galaksije veće od nas samih.

- Ana Janjatović-Zorica, e-mail, 19. srpnja

...

 The text from 'Cheap and Good' was just the thing I needed to hear this afternoon. It is beautiful in here. Thank you for the inspiration. With love, Kelly from Amsterdam, 20. srpnja

...

Hvala na ovom posebnom kutku i čaroliji koju ste stvorili. - Hana Stojić, iz Sarajeva i Berlina, 26. srpnja, hanastojic@gmail.com

...

My sorcerer's ship has come! Od srca hvala ne samo autoru izložbe nego i onome tko ga je pozvao i ovo omogućio. Čestitam! - Mirna Čubranić, 29. srpnja

...

Such an intimate insight into a wonderfully creative and loving person. So unusual and uniquely happy. Thank you. Good luck. - K. Hamilton, Ireland, 28. srpnja - P.S. fantastic tracklist!

 ...

"Suština života je Tajna! Ko život liši Tajne, taj naprosto sve uništava." (Andrej Zujagincev) HVALA! - Anđelija, 28. srpnja

...

"Već godinama pratim umjetničko djelovanje Petikata i Stanislava u Zagrebu i na Pagu, pa evo, i u Poreču. Znala sam da se projekt već ozbiljno zavrtio, ali otkrila sam ga na ovoj izložbi. S lakoćom sam uronila u njegov svijet, jednostavno njegov. Pročišćen, rekla bih. Zanimljivo, podsjetilo me to na "potrebno je odvažiti se", kao poziv meni samoj da se otkrijem, da pristanem na gubitak svog zaštitnog oklopa.
Nije to njegov, već moj, osobni osjećaj, ali uzrokom mu je veza nastala zahvaljujući njegovoj izložbi. Eto, dijalog je uspostavljen i baš zbog tajnovitosti tog dijaloga neću mu reći, napisat ću samo: o, kreativnosti - kakva nevjerojatna avantura! Stoga, sretan put, dobar vjetar svima nama!" - Madeleine Kristl, 28.srpnja

...

ajde, i kad ih sve pošalješ na spavanje polako stišaj pa ugasi glazbu. onda pogasi svjetla jedno po jedno i u mraku oslušni tišinu te lijepe galerije. jedva čujno grebuckanje neće biti tvoj kućni miš nego mali bijeli lajter. tek da znaš. onda otiđi i ti. pazi da podovi previše ne škripe - zbog maloga. prije nego nježno zaključaš vata dograbi usput prvu neispijenu bocu i jebiga odi i ti u krpe. možeš putem na "gospon doktor" namignuti nekom lampionu, ipak si ti trešnjevački fakin, ne. na vek uz tebe, prijatel -  Davor Mindoljević, e-mail, 29. srpnja

...

Od krckanja metafora si bilježim sate, minute, sekunde u kožu. Postajem nešto slično biseru, bolje rečeno, u meni se budi ptica živog, bisernog srca. Trajanje joj je neprestano, obuzimajuće, sveobuhvatno, mlado kao smokva, staro kao hrast. I kao smokva, lista se iz srži na van, na nas, pupa voćem, posipa nas peludom. U dućan pušu vjetrovi, dižu se plime i spuštaju oseke, otvaraju se cvjetovi i rađaju najneočekivaniji, biću najbliži plodovi. I kad se navečer skupljamo u školjke sna, čudo je, čudo znati da postoji ovakav otok, ovakvo blistanje srca. Neka bogatstva se nose i čuvaju brižno, tik pored koštice u kojoj započinje čovjek. Stanislave, volim te. - Ivana Miloš, 28. srpnja