Spomenar. Fotografije, tekstovi, citati; 160 stranica, 14x16 cm, meki uvez, offset.
U jesen 1991. u Zagrebu je osnovana skupina građana pod imenom MIG OKA. U vrijeme zamračenih farova, oblijepljenih izloga, boravaka u skloništima, svakodnevnih vijesti o srušenim crkvama, spaljenim mjestima, ubijenim ili protjeranim ljudima... jedna se kreativna ekipa odlučila svojim autorskim projektima suprotstaviti MIG-ovima agresora koji su nesmetano nadlijetali i razarali Hrvatsku.
Tijekom svog postojanja, od 1991. do 1995. godine, MIG OKA je ostvario niz raznorodnih projekata:
Armijosaurus (instalacija), Djeca mogu sve (razglednice i čestitke), Obnovimo lijepu našu (plakat), Zagrebački umjetnički tramvaj (putujuća autorska izložba), Dani Frigolandije u Zagrebu (multimedijalni projekt), Mrvek i Crvek (kazališna predstava)...
Na 27. Zagrebačkom salonu MIG OKA dobio je “posebno priznanje za dizajn javnog raspoloženja i pružanje nade u prevlast duha nad okolnostima”.
Petnaest godina kasnije započelo se sa skupljanjem i sređivanjem arhivske građe ne bi li, u obliku jedne male knjige, ostala sačuvana uspomena na projekte skupine, ali i na vrijeme i okolnosti pod kojima je ona tada djelovala.
...
Mig oka bio je iznošenje duše. Pred koga, pred što, uopće nije važno. Bio je to pokušaj komunikacije na temu istosti: ovdje smo, topli smo, ranjivi smo, nije ubijena naša igra, smijeh ni mašta. Onaj tko tuče nikada ne može biti jednak onome tko je tučen. A možda je najvažnije da se duša iznosi pred sebe samu, U ovih sedamanaest godina zaborav je pojeo mnogo toga. On je jedan od pasa rata koji isti posao radi i u miru. Stoga je duši, koju je tada trebalo podsjećati na prave izvore njene nadmoći, to podsjećanje potrebno i danas. Naročito uvijek.
(Iz predgovora knjizi Željke Čorak, 27. veljače 2008.)
________________
Knjiga nas prvim opsežnim dijelom s puno slika i malo pažljivo biranog teksta vraća u tmurnu ratnu jesen i priziva osjećaje straha, ugroženosti, napuštenosti. To je neophodan kontekst da bismo zatim mogli prihvatiti priču o Armijosaurusu i Migookcu, jednako brižljivo dokumentiranu. Jer, taj smo kontekst gotovo zaboravili, o ratu se govori malo i loše, iritantno i nametljivo, ideološki i interesno obojano.
'Mig oka' o njemu govori s neposrednošću koja nije bez strasti, ali je bez poze, patosa i kiča. A takva je bila i promocija. Nakon uvodnih riječi i projiciranih slika iz knjige, vidjeli smo film s "mjesta događaja" popraćen, posve prikladno, živom svirkom ZET-ove limene glazbe. Promocija se tako pretvorila u dirljivo podsjećanje na vrijeme straha, ali i nade rođene iz osjećaja zajedništva. Ne nacionalnog, vjerskog ili interesnog, nego ljudskog, 'dobrosusjedskog' zajedništva. Onog koje je danas klinički mrtvo. Spomenarsko podsjećanje to je dragocjenije.
(Iz prikaza promocije knjige Ive Gruić u Jutarnjem listu, Prevlast duha nad užasom, 2008)
