predgovor francuskom izdanju albuma Babilon

 

Prvi sam put neki od ranih radova Danijela Žeželja otkrio u jednoj čikaškoj knjižari s različitim alternativnim stripovima, među kojima je na niskoj polici bio i Air Mexico (2000). Čim sam otvorio tu knjigu, ostao sam zatečen intenzitetom i čarolijom gustih poteza kistom – kao da sam ušao u džunglu vješto nacrtanih slika, u kojoj se sa svakom tablom otvaraju novi vidici. Kupio sam knjigu i skrenuo u kafić na uglu gdje sam ispijao kavu za kavom, dok sam uzbuđeno uranjao u Žeželjevu zadivljujuću crno-bijelu umjetnost. Izgledalo je, kao da je na neki tajanstveni način rasjekao bijele površine listova, da iskrvare tamni crtež u tok priče koja je bez napora tekla od stranice do stranice. Ta knjiga, objavljena u Fondaciji Xeric, razotkriva vizualni talent koji znalački prikazuje teške priče poznatih egzistencijalističkih autora, kao što su Albert Camus i Franz Kafka.
Žeželjeve stripove objavili su različiti izdavači, kao što su DC comics i Marvel. Neki od njegovih umjetničkih radova nalaze se i u seriji nagrađenih Vertigovih naslova kao DMZ, Northlanders, Scalped, Hellblazer, Loveless and El Diablo. Luna Park mu je donio nominaciju za najboljeg umjetnika u konkurenciji za nagradu Eisner, 2010. Došao sam do Žeželja vođen svojim životnim interesom za romane bez riječi, i osim sve većeg popisa radova, otkrio sam da je nedavno stvorio Industrial (2011) i Babylon (2012), dva takva romana već objavljena u nekoliko zemalja. Nažalost, engleskog izdanja tih knjiga još uvijek nema. Žeželjevi romani bez riječi pripadaju žanru magičnog realizma. Njihove priče sadrže elemente jake društvene kritike, s primjesom fantastike koja izaziva čuđenje i zbunjenost. Nakon čitanja tih dviju knjiga, ostao sam zatečen Žeželjevom iskrenom brigom za ljude koji usprkos svojim bijednim životnim uvjetima, traže poštovanje i imaju potrebu za pripadanjem nečemu što je veće od njih samih - nije li to ono čemu svi u životu težimo?

Žeželj prirodno pripada grupi umjetnika dvadesetog stoljeća poznatih po svojim „romanima u slikama“, kao što su Frans Masereel, Lynd Ward i Palle Nielsen. Ti su umjetnici digli glas protiv socijalne nepravde, apelirajući na svakog čitatelja da definira svoju humanost i odgovori na dva univerzalna pitanja, koja ne samo da određuju nas kao osobe, nego određuju i kulturu u kojoj živimo - Tko sam i što radim ovdje? Odgovori Žeželjevih junaka često predstavljaju izazov za moćnike.

U Industrialu, Žeželj priča dvije priče – jednu, o razočaranom ložaču parobroda koji shvaća da je i sam dio nevidljivog radništva bijednog života, nasuprot onom bogatih i moćnih. Privlače ga razne grupe nezadovoljnika, što ga dovodi do sudjelovanja u nasilnom, propalom štrajku i do neuspjelog pokušaja da postane bombaš samoubojica. U drugoj je priči izolirana i marginalizirana žena, radnica u tvornici. Nakon što ju drogira i siluje bogati industrijalac, ona planira osvetu i u tome uspijeva. Žeželjeva metaforička upotreba životinja, domišljato ubačenih u sadržaj u sasvim urbanom okruženju, otkriva neumornu pripovjedačku vještinu prezentiranja prizora iz života zahvaćenih bijedom kapitalizma.

U Babylonu, svojoj drugoj priči bez riječi, Žeželj nudi tračak nade. U toj grafičkoj noveli on predstavlja svijet kontrasta i konflikta koji zahvaća i umjetnika Leva Bezdomnog. Njemu gradonačelnik dodjeljuje posao izrade vrtuljka na vrhu tornja najviše zgrade svijeta. Susjedstvo s obiteljskim tvrtkama sravnjeno je sa zemljom zbog izgradnje tornja, a njegovim prijateljima i susjedima oduzeta su sredstva za život. Bezdomni dobije ideju iz crteža svoje unuke, zaposli lokalne građevinske stručnjake i stručnjakinje na izgradnji vrtuljka koji prkosi gradonačelnikovoj ceremoniji otvorenja, i ponovo stvara naselje za raseljene susjede. Žeželj novelu uokviruje različitim simbolima, poput miroljubivih konjića na vrtuljku i prijateljskih lica Bezdomnijevih susjeda, nasuprot divljaštvu prikazanom slikom ralja snažnih bagera koji razaraju susjedske dućane i stanove. Zgrada s tornjem demonskog izgleda čini se više zlokobnom nego obećavajućom i izgleda kao da će brutalnom silom napasti nebesa. Nacrtana je u kontrastu s vedrim prizorima, kao što su simbolički balon kojeg pušta Bezdomnijeva unuka i slika galebova koji lete nad obzorom obale gdje izrasta izmješteno naselje.

U sklopu Next Wave Festivala Muzičke akademije u Brooklynu, 2011. godine izvedena je predstava, kao zajednički projekt s jazz kompozitorom Darcy James Argueom, utemeljena na noveli Babylon i nazvana Brooklyn Babylon, uz Žeželjevu animaciju i slikanje u živo na desetmetarskoj ploči.

Žeželj je umjetnik čije priče pričaju jezikom slika sposobnih da protresu našu društvenu osviještenost. Babylon je inspirativni primjer snage grafičke novele bez teksta koja se uspješno obraća svakom čitatelju ponaosob, i to na svim kontinentima.

_______________
David A. Berona, povjesničar grafičke novele bez teksta, objavio je i predstavio mnogo radova na tu temu. Autor je djela Wordless Books: The Original Graphic Novels, prevedenog na francuski (Le roman graphique des origines aux années 1950) i korejski jezik, pobjednik je njujorškog Festivala knjiga i nominiran je za nagradu Harvey. Bio je urednikom i izvršio odabir za Alastair Drawings and Illustrations (2011), izdanje u kojem predstavlja radove iz vremena Dekadentnog pokreta Baruna Hansa Henninga Voigta, te za kolekciju Eric Gill’s Masterpieces of Wood Engraving (2013).