Biblioteka pisaćih blokova. Čini je 14 naslova, knjiga ručnog uveza, s platnom na hrptu, razdjelnom trakom i sitotiskanim koricama. Dizajn korica ističe naslov klasika ( 'Idiot', ‘Don Quijote’, ‘L'etranger’, ‘Ein Hungerkünstler’, ‘A Portrait of the Artist as a Young Man’, 'Exercises de style', 'La Vide e Sueno' ‘Notes of a Dirty Old Man’... ) ali bez imena autora. Radi se o stranicama koje tek treba ispuniti. Izbor naslova igra se s medijem osobnog dnevnika, ali i s identitetom budućeg autora.
__________________
Serijski predmeti ponuđeni u Dućanu metafora, poput bilježnica iz biblioteke Rewritable Classics, nisu samo dosjetka u kojoj fiktivna naslovnica s imenom nekog književnog klasika kupljeni blok za pisanje čini drukčijim, otkačenijim i time poželjnijim od drugih. Oni su funkcionalni predmeti u kojima je sadržana zamisao "ponovnog ispisivanja klasika", toliko nemoguća i apsurdna da tijek misli vlasnika predmeta na trenutak izmakne iz ležišta i možda stimulira neku novu ideju. - Marko Golub, katalog izložbe Dućan metafora u HDD Galeriji, 10/2012.
_________________________
Preispisivat sad da mi se hoće
klasike, bilježnicom raspolažem,
pa zamislite kako u nju slažem
riječl i retke klasične čvrstoće,
no nedostaje prave mi strogoće
te utječem se smjeru lakšem, blažem;
neprimjereno bilo bi da kažem:
ispisat mogu "Labirint strogoće".
Al bilježnica lijepa, skladna, prava,
što dobio sam je od Petikata,
odnosno od Habjana Stanislava,
poslužit će za što mi je i data,
jer cilj mi nije neka vječna slava
već potvrda u okviru zanata.
- Tonko Maroević
______________________________
Primjerice Biblioteka pisaćih blokova, rokovnika što kvalitetom ručne izrade nadilazi Moleskine standard, ima podnaslov 'Rewritable classics' što bi u pokušaju opisnog prijevoda otprilike značilo – ponovno napisivi klasici. Seriju čini četrnaest različitih naslova iz područja književnosti čiji izbor nedvojbeno izražava literarno opredjeljenje autora – Stanislava Habjana, također nedvojbeno pisca. No, svaki je od tih naslova (uključujući djelovanje što ih ozračje i duh pojedinoga djela na nas intimno ostavlja ali i značenje koje u povijesti književnosti zauzima) istodobno usmjeren i prema mogućnosti da se recipijent – budući posjedovatelj odnosno eventualni ponovni ispisivatelj pod okriljem poruke toga klasika i sam prepozna i pismeno izrazi kao Don Quijote, Idiot ili Umjetnik u gladovanju. Nadalje, pozicioniranje te serije, ili svakog njezina pojedinog dijela, u širi okvir Dućana metafora, svojom prisutnošću utemeljujući i sam taj okvir, izražava svijest o izvjesnosti neobistinivog - da se dotični klasik uistinu ponovo i napiše. Naravno da je takva ideja posve apsurdna, pa ona i postoji isključivo u području nemogućeg, no upravo zato i jest ovdje, ne zato da se primjerice 'Labirint samoće' ponovo napiše nego metaforom takve mogućnosti izraziti određeno stanje svijesti. Jer metafora i jest sredstvo prijenosa, transportno vozilo u predjele mašte gdje je sve dopušteno a naročito se boduje puštanje misli daleko iza horizonta gdje ju već odavno svijest i ne vidi. A to što će nam moguće ispričati da je putem vidjela, kad se jednom vrati, prilično je dragocjeno iako na prvi pogled nema konkretnu uporabnu vrijednost. - Boris Greiner, iz teksta Dućan metafora u Laubi, Triptih, 2/2012.
