Pula, 4. prosinca 2011.

Danijel Žeželj, Stanislav Habjan, Jessica Lurie i Robert Kainar. Performans na 17. pulskom Festivalu knjiga i autora, pred punim gledalištem u starom mornaričkom kasinu. U najavi pisalo je slijedeće:

Trenutak se bliži pa bolje ne duljiti. Stanovita neupućenost oko sadržaja ove izvedbe, kao i značenja njenog naslova, može samo dobro činiti gledanju, čitanju i slušanju. Dovoljno je znati da će u podne četvrtog prosinca četvero autora ispred četiri prazna formata nešto započeti.

A da nepoznato ipak učinimo bližim, evo dva citata iz literature.

Jean Giono, prva rečenica romana Žetva: "Kad poštar iz Babona stigne u Vacheres, uvijek je podnevno doba."

Drugi, Pablo Picasso iz knjige Andre Malrauxa, Neizvjesnost čovjekove avanture i književnost, u kojoj slikar kaže: "U svakom slučaju bit će slika, i to četvrtasta oblika, zar ne?"

I bila je slika u podnevno doba. U četiri kadra, vezana uz stihove Tonča Petrasova Marovića.

Četvero se ljudi, gledatelja izvedbe - tri lijepe dame i jedan gospodin iz Sanvincenta - potom dogovoriše da svatko od njih usvoji i ponese kući po jednu od slika te da će svake godine međusobno ih zamijeniti i tako nakon četiri godine opet doći u posjed one prve.