Pazin, Etnografski muzej Istre, 13. ožujka - 5. svibnja 2014.
'Ako znenada pride kruto lačan gost', izložba grafika i starih kulinarskih recepata, nakon prvog postava u Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji, nalazi svoje drugo okrilje u zemljopisnom središtu Terre incognite - zemlje koju je onaj kome je izložba posvećena istražio, opjevao i zadužio kao vjerojatno nitko drugi.
U predstavljanju izložbe i grafičke mape u četvrtak 13. ožujka u lijepom prostoru Etnografskog muzeja u Pazinu sudjelovao je Petikat u punom sastavu. Danijel Žeželj grafikama, Hrvoje Đukez i Stanislav Habjan oblikovanjem postava i grafičke mape, Boris Greiner kao dostojni kulinarski dijak grišnoga fra Karla z Dubašnice i Boris Cvjetanović u slobodnoj izmjeni svojih životnih, radnih i autorskih uloga - od restauratora fresaka o kojima je najljepše pisao Fučić, do fotografa izložbe i druženja posvećenog Branku Fučiću.
A je li izložba starih samostanskih recepata sjela u srednjovjekovni prostor da ne može bolje, je li bakalaj zamirisao grišno, jesu li autori dobili na dar savršen domaći kruh u doma pletenoj košari, jel bilo ljudi koji se barba Branka itekako dobro i samo po dobru sjećaju - pa i kao braća Ivić iz svog najranijeg djetinjstva - jesu li nam došli prijatelji iz Novigrada, Korenića, Pule, Katuna, Rakovaca, Klića, Rijeke, jel se opasno sviralo Đanga uz Šiflinovu malvaziju iz Brečevića?... Jest - i sve je baš tako bilo i sve se dogodilo baš kako i treba u srcu obećane zemlje 'u kojoj se natura i kultura oblikuju u jedinstvenom skladu i suživljuju u čudesnoj simbiozi.'
Priuštili ste nam posebne momente koji su stimulirali puno naših čula na izniman način, pa će mi izložba s kojom ćemo još neko vrijeme zajednički stanovati biti okidačem i krasnih uspomena - kaže dio poruke primljene iz Etnografskog muzeja Istre dva dana kasnije, po povratku u Zagreb.
Hvala i do skorog viđenja - Lidiji Nikočević, Tanji Kocković Zaborski, Draganu Dimovskom...
_________________
A kao začin, iz mape recepata na početku proljeća:
Ako imaš sriću po grajah ćeš nać va protuleću i mladice od hmelja ki se prti meju prašćen. I te ćeš mladice parićat kako i šparoge. Ma najboja salata to ti je mišancija. Za nju, o dijače, ubrat ćeš zelenje svakoliko. To je ostak i žutenica i divji luk i blušć i mladi mak. U mišanciju pridaj jošće i mlado pero od trputca, a moreš umišati i pero od štaveja i pera od mladih tratinčic, a pridaš li malo mladoga koromača, mišancija će vonjat kako jardin nebeski. A sada, dijače, ne pozabi da vas ov dar Božji ne zasoli i ne začinjaj z octon i ujen ko ne va zadnji hip prije nego ga nosiš bratji na stol.
A za solit ovu i vsaku drugu salatu ziberi jenoga brata mudrog, za zmastit z ujen jenoga brata škrtog, za octit brata šegavog a za mišat ziberi jenoga brata munjenog i mahnitog da kripko i dobrahno salatu zamiša.
A kad budete jili, spomenite se dara od Boga komu budi čast i dika po vse viki vikov, amen. A va molitvah vaših spomenite se i mene grišnoga fra Karla.
