roman
format: 11,7 x 18 cm
opseg: 128 stranica
pogovor: Marijana Petrović
oblikovanje: Petikat
naklada: 1000 primjeraka
izdavač: Petikat, Sveta Nedjelja, 2003.
© Boris Greiner

Tekstovi su napisani tijekom 1999. godine.

/.../

Cijeli roman je o tom otvaranju. U nekoliko epizoda Pješakov gambit je dat kao potpuna i završena šahovska metafora; u drugima posredstvom drugih fabula; na početku u cijelosti izveden kao pisanje romana o Silvi iza paravana. Do kraja nekako shvatimo da Pješakov gambit ima neke veze i s pisanjem i s čitanjem ovog konkretnog romana.

Roman je šahovsko otvaranje u kojem ne ideš za tim da pobijediš ako čitatelj odmah odluči pojesti izloženog pješaka, nego otvaranje koje može upaliti samo jednom, samo ako je čitatelj sugovornik koji zagrize mamac, u jednom potezu ti poštedi pješaka da bi vidio što ćeš poslije - ako se zainteresira kako priča ide do kraja.

/.../

Marijana Petrović, iz pogovora

/.../

Dakako, Pješakov gambit nije ni Rat i mir, pa čak ni Jergovićeva drvena orehnjača. Vrijeme jest, doduše, 'splošteno', pa čujemo samo otkucaje sata, ali ipak znamo u kojem vremenu živimo; prostor je skučen na urarske i ine radionice, ali izlazimo i na stadion, ulazimo u zgradu HRT, odlazimo u München u kupovinu rabljenih kola, a maštamo i o ispitima na Harvardu, pri čemu nas uvođenje mitske 'Djece Vidre' Hlebnikovljeve u motiv prelijetanja oceana, upućuje na fikciju. Osjećaju pak globalnosti pridonosi čak spominjanje Madagaskara na dlanu ruke. Borisov roman ima i jasno izraženu genealošku potku, pri čemu obiteljske zavrzlame, koje jedva u romanima mogu pratiti, završavaju u apsurdu citirane 'dopisnice iz pedesetih' s tekstom koji mora da je mistifikacija. Ono pak što daje romanu punokrvnost jest obilje likova nižeg stupnja kao miljea u kojemu raste i djeluje Urar.

/.../

Aleksandar Flaker, O Urarima, Književna republika, 2004.