Razgovor sa Stanislavom Habjanom, jednim od autora novog vizualnog identiteta pulskog Sajma knjige

- Kakav je novi vizualni identitet 17. Sajma knjige u Istri?

Nadam se dobar. Danijel je tako napravio svoju varijantu postojećeg znaka da se dalje sve odvijalo prirodno i lako. Taj snoviti visinski prizor jednostavno je otvorio sav mogući prostor. Učinilo mi se zgodnim vezati uz to zemljopisne koordinate s položajem Pule, kao i niz riječi koje počinju sa P. Dogodila se mogućnost vodoravnog ili okomitog čitanja svojevrsne priče, koja od predosjećaja putovanja i planetarija polukružno ponire do poluotoka, Pule i pinjola, da bi završila pismom i potpisom prijatelja. Magdalena je primjetila da je nevjerojatno koliko je rješenje istovremeno i petikatovsko i sajamsko. Znači da se nešto u osnovi poklopilo, a sad ćemo pratiti rasplet. Jedna je stvar već otišla dalje, tih dvanaest riječi sa svojim posebnim slikama pripremili smo kao kutiju razglednica s naslovom 12P, grafički rječnik neke vrste, a mogao bi se složiti i najljepši pulski kalendar.       

- Danijel Žeželj živi u Brooklynu, a vi djelujete putem umjetničke radionice Petikat u Zagrebu. Vaša suradnja traje više od dva desetljeća, značajan je i utjecajan opus za vama. Kako je stvarati na dva kontinenta za događaj u Puli?

Petikat je i tu i tamo, to je prostor naše igre i svakodnevne razmjene. Tako se oblikuju i autorske stvari, tako se radi i dizajn, na tom su mi igralištu odrasla djeca, tu svoje zamisli ostvaruju i naši prijatelji. Kad je tema dobra, a od knjige ne može biti bolja, i još kad je slučaj da se cijela komunikacija s ekipom Sajma odvija na granici fikcije, dakle slobodno i lijepo, naravno da je iznimno zanimljivo raditi. 

- Vaši zajednički radovi sa Žeželjom, još iz vremena Slipe Konfidence - plakati, razglednice, grafičke mape... pa do nagrađenog projekta Becycled! i 'exuperimetalne slikovnice' Be Fair to Dog! novijeg datuma, svojevrstan su unikatan primjer intimističke grafičke poezije. Možemo li i na 17. sajmu takvo nešto očekivati?

Hvala. Pokušat ćemo stići zamišljeno. To je kao prvo performans 'Simetrija kvadrata' koji je na programu u nedjelju 4. prosinca u podne, a uključuje živi jazz i slikanje, izvedbu slike na način na koji još nismo radili, pa bi moglo biti zanimljivo. Uz Danijela i mene nastupit će Jessica Lurie i bubnjar Robert Kainar. Koji dan kasnije na rasporedu je predstavljanje Danijelovog novog albuma "Industrijski" koji je upravo u pripremi za tisak. Tu je naravno i Dućan metafora pod nazivom Za svaki slučaj., ambijent ostvaren u suradnji sa Sajmom, a u sklopu kojega će biti izloženo nekoliko novih proizvoda u zajedničkoj produkciji, vezanih uz knjigu i čitanje.

- Što je ustvari Dućan metafora?

Dućan metafora je slikovnica uživo, ostvareni izlog stilskih figura. U njega se može ući kao u knjigu, može ga se čitati kao knjigu i zavoljeti ili ne, baš kao knjigu. Ako se svidi, iz njega se, za razliku od knjige, može ponijeti i nešto opipljivo, nešto kao suvenir iz fikcije. Radi se o artiklima ostvarenih u malim nakladama, ponekad u nekoliko primjeraka ili tek jednom. Ima instalacija, objekata, uporabnih predmeta, tiskovina, dizajnerskih proizvoda. To su radovi-pisma, radovi-darovi, ja ih rado zovem metaforama. Često su to i radovi-posvete kao Plava bilježnica br 10., posebno izdanje Harmsove priče napravljeno u sjećanje na prijatelja, profesora Flakera.

- Zašto ste dućan nazvali Za svaki slučaj.? I zašto se ime piše s točkom na kraju?

Za svaki slučaj. je naslov-rečenica, dakle iskaz. Pisan s točkom kao da bolje upućuje na značenja koja nudi. Zbirka metafora može se činiti apsurdnom nadgradnjom u kataklizmi knjige, nečim za što nije baš jasno čemu služi i zašto se pojavljuje, ali je evo ipak tu, zlu ne trebalo, nek se nađe. Dakle: za svaki slučaj. S druge strane, bez obzira što su sve te stvari napravljene iz čiste radosti i što u svakoj ima nekog humora, to je vrlo ozbiljna stvar ogromne energije, koja predstavlja sukus cijelog jednog autorstva i ujedno početak jednog sasvim drugačijeg oblika ponašanja u vezi s tim. U tom smislu naslov upućuje da je ponuda sveobuhvatna i da pokriva svaku, pa i najapsurdniju, priliku. Naslov je inače iz ponude Dućana izdvojila Magdalena, to je replika Majakovskog iz istinitog dijaloga s Olešom koji mu kao mlađi pjesnik pokušava prodati sirov pjesnički materijal.

Hoće li se projekt razvijati i dalje u suradnji?

 - Vjerujem da je ovo početak. Dućanu metafora je sad potrebna sva podrška, radi se o zanosnoj zamisli jedne svjetske komunikacijske točke par excellence. Mogao bih reći da je Za svaki slučaj dijete zanimljivog odnosa dvije bliske riječi, Petikat i Sa(n)jam, koje se obje pišu znakovito, kao da su mostovi koji pokušavaju spojiti nespojivo. Značenje sa neznačenjem, zbiljsko i nezbiljsko. A budući da se ipak opstaje i radi, istina uvijek na samom rubu ravnoteže, ta se nemoguća podvojenost nakon petnaest ili više godina pokazuje mogućom istinitom pozicijom. Pulski je sajam jedinstven po pristupu i atmosferi, i upravo tom snovitošću i toplinom njegov je značaj u europskim okvirima nemjerljiv. To nisu male stvari. A Petikat je riječ koja je nastala spojem dvije, da bi u sebi čistim slučajem uokvirila treću, etiku - i kao da se na tom darovanom slučaju lako premošćuju i Atlantski ocean i Marijanska brazda, pa tako evo i Učka. Vidjet ćemo dalje.
 
 
- Lara Bagar, Glas Istre, 19/10/2011