Boris Greiner

2012.

 (priča o filmu)

roman

format: 13,5 x 24 cm (16:9)

opseg: 68 stranica

fotografije: Boris Cvjetanović i Marko Ercegović

oblikovanje: Boris Greiner

naklada: 1000 primjeraka

izdavač: Petikat, Zagreb, 2012.

© Boris Greiner

Knjiga preuzima formu svojevrsne filmske slikovnice jer se sastoji od teksta (strukturalno uobličena u scenarij za film) i fotografija (kadrova iz već snimljena filma).

Temeljna namjera mi je bila pomalo teoretske prirode: pronaći platformu pogodnu za ispreplitanje književnosti i filma. Tu sam namjeru konkretizirao podnaslovom – priča o filmu. Sadržaj te priče je prvotna razvojna etapa filma odnosno dolazak do ideje za istoimeni film. Pa je na nekoj meta razini hepiend priče zapravo nastanak filma. Tako da se ispreplitanje uspjelo dogoditi i između stvarnosti i fikcije jer je cilj fikcije i bio njena stvarnosna realizacija, a to je u knjizi dokumentirano kadrovima iz filma.

Taj podnaslov nalazi uporište I na razini sadržaja: priču otvara autor scenarija skicirajući scenu adekvatnu za ustanovljenje glavnog muškog lika. Ovaj zatim izmišlja svog alter egoa koji ga smjesta nagovara na životnu prekretnicu sugerirajući mu film kao takvu mogućnost i upoznaje ga s režiserom. Važan elemenat igra i vrijeme u koje je radnja smještena: prije nego što je uopće i napisan konkretan scenarij, to je period u kojem se de facto dolazi do osnovne ideje za film.

A zatim i u metafikcionalnoj komunikaciji – autor scenarija eksplicite razgovara s ključnim protagonistima produkcije – režiserom i direktorom fotografije. Kontinuirano im daje svoje sugestije kako će riješiti pojedinu sekvencu (koje u konačnici i budu i ne budu prihvaćane – što dokazuju kadrovi iz filma). S time da je taj budući režiser (kojem se lik autora scenarija obraća) onaj koji bi uistinu i režirao film, u kojem jednu od glavnih uloga igra i lik režisera. (Naravno, sve se događa u ‘kondicionalu’ budući se neizravno daje do znanja da je gotovo nemoguće - ali i posve nebitno - hoće li taj film, o kojem se u priči govori, uistinu i biti snimljen).

Kao dizajneru osnovna mi je odrednica bila format, ponovo u želji da povežem ta dva medija. Pa format knjige proizlazi iz formata filma – 16:9.

Kao autori fotografija potpisani su Boris Cvjetanović i Marko Ercegović, ali oni zapravo nisu snimali fotografije, nego sam ja skinuo stilove iz video materijala, pa ih prebacio iz kolora u crno bijelo i još dodatno kontrastirao. Stoga im se ovom prilikom i ispričavam zbog uništavanja fotografija pod koje sam ih potpisao.