SAJLE
Sporedni lik današnje večeri živi u stanu. Sunča se pod kuhinjskim svjetlom. Preko dana je mehaničar, uvečer upali lampu, uzima pero i razmišlja.
Rijetko netko, nikad svatko svome stanju ne pridaje značaj.
Stoljećima već to tako ide, zupčanici se mažu, brojevi se slažu. Vrtimo ih danju a uvečer pregledavamo. Zavirujemo u pore detaljima svakodnevnice. Ispraćamo poznate i neizbježne suputnike. Ali danas imamo gosta, što je ovo, kakva je to špaga? Odakle ovdje, ima neki čvor, prava mornarska petlja…
Što ću s njom, misli epizodist, može biti od koristi, ne zauzima puno mjesta…
I odluči ju odložiti u ladicu kuhinjskoga stola, te nastavi povezivati brojeve i slova. I sve je dalje bilo kao i svake druge večeri.
Mornarska se petlja u ladici isprva zbunjeno ogledala, a časak potom na prvi pogled zaljubila. U zahrđalog otvarača za konzerve. Koji je već izgubio svaku nadu, bez mogućnosti za akciju sve se više kočio. Odjednom mu u njegov oštar i čvrsti zagrljaj pada ona. I ostanu tako, u grčevitom stisku. Nije čudo da su preko noći napunili ladicu zbrčkanim sajlama. Djeca ko djeca, stalno hoće dalje, šire im se horizonti, svijet je velik a život negdje drugdje. Kao svaki dobar otac, otvarač nalazi izlaz, buši rupu na dnu ladice. Bijaše jutro kad su sajle krenule svojim putem. Kućni poslovi u tijeku, debelo plastično crijevo vijuga po uglovima. Snažnim udahom usisane, zbrčkane se sajle nađoše u papirnatoj vrećici, vrte se i dalje kao bačva na dnu vodopada, režući pritom svojim oštrim bridovima sve oko sebe. Sauger je pokvaren, ukućani zovu majstora, dotični ga proglašava neupotrebljivim i odlaže u furgon svoga kombija.
Ovdje je dobro, zadivljene sajle vire iz svog skrovišta, sve je puno saugera bez daha. U jednom uglu primjećuju tri litre nafte i truli karnistar. Nedugo potom furgon se prazni na obližnjem otpadu. Kakav svijet, očarano promatrahu sajle, napuknuti frižideri, smeđi amortizeri, odrezane cijevi, truli ventili...
Slijedećeg su jutra upoznali i glavnog negativca tog zaštekanog i odbačenog svijeta: na dugačkom lancu zavezanog mješanca iz drugog koljena imenom Barjak. Od njegovih su patrola mnogi kotači ostali vječno okamenjeni, a od slinave znatiželje spojevi kratki. Bez obzira što je Barjak bio najamnik, svoj je posao doživljavao kao robiju. No, poput dugogodišnjeg čuvara kaznionice nije pretjerivao i poštovao je pravila. Davno je shvatio tko ovdje vodi glavnu riječ i koga se mora slušati. Jer kao što svaka ulica ima svog junaka, svaka cesta svog vozača a Sing Sing Vječnog Joea, tako je i ovo zahrđalo carstvo imalo svog vladara. To je Schaub-Lorenz tranzistor iz ‘63. (Legenda kaže kako ga je u nastupu frenetičnog čišćenja u kampu na Tkonu ‘82. vlasnica oprala morskom vodom. Riknuo potenciometar, povremeno grmi najglasnije.)
Zavolio je zbrčkane sajle na prvi pogled. Ne zbog zbog mora i mornara, niti što je s njima možda mogao pokrpati kontakte, ne, zaljubio se u njihov ples. Rubova oštrih na starog, elastične na mamu, atrakcija i bodygard istodobno. Kakvo pile pod stare dane. Ali drama, od prevelike se sreće Schaub-Lorenz ubrzo zauvijek ugasio.
Preuzimajući vlast na otpadu sajle iz kuhinjske ladice su, kao prvo, sebi dale ime: Alfalfa; drugo, oslobodile su Barjaka s lanca i poslale ga u obližnja predgrađa; i treće, osigurale prostor od mogućeg upada Varioca, sa Crnim Švajserom na čelu. Koji krpa rupe njihovim tragom još od furgona u proljeće.
Prolazi vrijeme. Nije poznato da li je Crnome dosadilo ili je odbrana uistinu dobro postavljena, uglavnom, otpad postaje utočištem nepokorenih mehanizama i pokvarenih proizvoda svih kalibara i namjena. Alfalfe im odmah po dolasku određuju pozicije, kompleks je savršeno organiziran, dijelove ujedinjuje zajednički moto: nipošto koristiti Mekanima.
Situacija ostaje nepromijenjena, civilizacija drži pod prismotrom prijeteću hrđavu komunu, ali ne mogu napasti, čak niti bombom raznijeti slučaj zbog opasnosti da komadi tog zgusnutog i osviještenog otpada eksplozijom ne budu odbačeni tko zna gdje i zaraze kako možda drugi otpad tako i štošta u funkciji.
Svijet neupotrebljivih stanovnika opstaje i polako se širi. Tek pristigli štednjaci zaljubljuju se u stare nape, kroz olovne sifone rastu koprive, u furgonu glomaznog Dajca jukebox neprekidno okreće isti blues. Alfalfe predaju upravu postojanim Gusnatim Radijatorima, nalaze Tri Litre Nafte u Trulom Karnistru i s njima odlaze daleko na jug, u Zemlju Koroziju. Otvarač Za Konzerve se odmara u zasluženoj mirovini. Mornarska Petlja izlazi samo srijedom kada treba pritegnuti krpu u kojoj se procijeđuje ukiseljeno mlijeko, koje se nekad pretvori u sir, a nekad ne. Ali to više nije njena briga.
Sporedni lik poseže rukom skroz otraga, uzima cigaretu s ravne bijele plohe, pripaljuje i posvećuje se slijedećem stihu.
Često svatko, uvijek netko odgovore ipak traži.