Stanislav Habjan: DIJALOZI, Galerija Forum, Zagreb, 15. 12. 2014. - 17. 1. 2015.
"Misliš li da će doći čarobnjakova lađa po mene ili ne?"
"Doći će" mirno odgovori mornar. "Ako ti je rečeno, znači da je istina."
- Aleksandar Grin, Crvena jedra
Stanislav Habjan je književnik, svestrani umjetnik, autor izvanredne izložbe - najbolje koju sam imao sreće vidjeti unazad dosta vremena - i dobri duh Dućana metafora, uprizorenom u Istri i u Zagrebu, živopisnog igrokaza blagosti i lirske mašte, sklada riječi i crteža, primjenjivih skulptura i instalacija, pokreta i zvuka.
Habjan je i kustos svoje izložbe 'Dijalozi', domaćin ambijenta koji nam daje uvid u jednu autorsku biografiju, predstavljenu dijalozima koji su i oblik pripovijedanja i tema izložbe, a i njen smisao. Ana Lendvaj piše kako je Stanislav Habjan posebna osoba na hrvatskoj umjetničkoj sceni: "Habjan je pisac proze pjesničkog naboja, ali tipične multimedijske svijesti koja umjetnički simultano djeluje iz književnog, stripovskog i dizajnerskog polja."
Pjesničkog naboja, uistinu. I zato dijalozi. Jer autentična poezija je najosobniji, najintimniji dijalog, nasuprot društveno sveprisutnom monologu čija svrha nije traženje odgovora nego prikupljanje i umnažanje istovjetnih odjeka.
Navikom čitanja dobre književnosti mi unutar sebe gradimo sklonište od mnogih životnih nesreća, a putujući Dućan metafora (kojega su Dijalozi najnoviji postav) nomadska je karavana pustolova duha, na čijem putu i naizgled nemoguće doživljavamo kao moguće. Ne možemo izdvojiti zvuk od misli niti misao od zvuka pa domaćin pušta raznovrsnu glazbu za sve pojedine goste izložbe s kojima vodi dijaloge, a kojih je u Galeriji Forum KIC-a u Zagrebu, od sredine prosinca 2014. do sredine siječnja 2015., bilo više od dvije tisuće. Izložba je za većinu bilo izvanredno iskustvo, o čemu svjedoči bogata Knjiga utisaka, koja je svojevrsno djelo za sebe, a mnogi su se osjećali kao da su pristali u čudesnu luku koju su već otprije poznavali u mašti.
U sklopu Habjanovih postava, unutar niza rečenica na prozorima i na zidovima kao putokaza za prolaznike, putnike i namjernike pojavila se i Novalisova tvrdnja da je svaki voljeni predmet središte rajskog vrta. Ekstravagantni kovani uteg za rukopise; unikatni komadi namještaja; odjeća vezana uz živote pjesnika i legende koje ih prate; dijalozi u tablama stripa i fotografijama nelinearnih sjećanja, nogometni pisaći stol za osobe kojima književnost nije "nepoznata igra"; bicikli poštara lakog sna; pisaći blokovi i bilježnice kao samizdati sa imenima i prolozima; Salinger, Camus, St. Exuperry, Conrad, Grin, Milosz, Harms, Katarina Mažuran, Boris Greiner, Olja Savičević Ivančević, umjetnik otpora Vlado Kristl, Mort Cinder argentinskih majstora stripa Héctora Oesterhelda i Alberta Breccie; grafike autorove kćeri Klasje Habjan; harrypotterovski kalendar sa lijepim stihovima Wislawe Szymborske poput ovog: "Čudo jedno od mnogih, oblačić kolebljiv i malen, a zakrili veliki gusti mjesec".
Nalazimo i otisnute i naslovljene knjige praznih stranica, koje tek čekaju da budu ispisane, ili i ne moraju biti ispisane da bi postojale. Okruženi smo poetikom putovanja i susreta na mostovima kao na raskršću vremena i prostora: "...Sijevaju strijele, kuju se sječiva, opleteni munjama galijoti veslaju. O nebeske sile, zar gromom na okovane!? Vatra guta jedra, jarboli se ruše. Ali nema veze, u kapetanu tinja misao: bogami! to je demon pustolovine, nešto o čemu bi se rado čitalo. Prvi put sam kapetan ali izdržavam kao i svaki od tih ljudi i još bodrim njihov duh...(iz knjige Interkonfidental)." Dijalozi žive i unutar Habjanovog rada Čitajmo klasike u izvorniku, komplimenta pjesnikinji Olji Savičević Ivančević, ujedno i preporuke za čitanje romana Adio, kauboju.
Victor Hugo je govorio kako postoji nekolicina zagonetnih ljudi kojih se ne može prozvati nikako drugo nego velikima, a zašto baš njih, to ne znaju ni oni sami, a Hugo je sumnjao da i oni koji ih zovu velikima znaju zašto. No oni su mogli namirisati velike vizije koje im nikada nisu dale mira: ti veliki vidjeli su ocean poput Homera, Kavkaz poput Eshila, Rim poput Juvenala, pakao poput Dantea, raj poput Miltona, čovjeka poput Shakespeara. Vodila ih je opojenost sanjama i intuicijom, a oni koji sanjaju otvorenih očiju, rekao bi T. E. Lawrence od Arabije, ne znaju kada njihov san prestaje. U knjizi Sedam stupova mudrosti Lawrence piše o tome kako svi ljudi sanjaju: ali ne jednako, i da oni koji noću sanjaju u prašnim zabitima svojeg uma bude se vjerujući da se radilo samo o instinktivnoj epizodi želje i mašte, ali sanjari za dana opasni su ljudi, jer sanjajući otvorenih očiju oni mogu ostvariti svoj san.
Stanislav Habjan autor je knjiga kratkih priča Nemoguća varijanta (1984) i Interkonfidental (s Borisom Greinerom, 1999). Prozom je zastupljen u više antologija hrvatske kratke priče i novele, tekstovi su mu prevođeni na više jezika a ostvarujući radove unutar nekoliko autorskih grupacija (Greiner&Kropilak, Slipa konfidenca, Petikat) objavljivao je, izlagao i nastupao u Hrvatskoj i svijetu... U suradnji s Greinerom konstruirao je Human Weight Printer, unikatni tip grafičke preše za dvije osobe kojom je ostvareno niz izvedbi otisaka grafika uživo. Kao dizajner autor je brojnih vizualnih identiteta za knjige, film i glazbu, izložbe i kazališne predstave. Nagrađivan je za prozu, za grafički dizajn i za autorski projekt.
Tomica Bajsić
(članak je objavljen u rubrici Radar/Knjige, Playboy, 1. veljače 2015., pod naslovom Stanislav Habjan Interkonfidental)