Email facebook twitter
Biografija

Boris Cvjetanović, 1953.

boris.cvjetanovic@gmail.com


SAMOSTALNE IZLOŽBE


1981. 

  • Zagreb, Erotski grafiti / Erotical Graffiti, SKUC

 

1982. 

  • Zadar, Novinska fotografija / Newspaper Photography, Đina - Galerija HDLU

 

1984. 

  • Zagreb, Mesnička 6 / 6 Mesnička Street, Galerija Događanja

 

1985. 

  • Zagreb, Četiri izleta / The Four Excursions,  Galerija proširenih medija

 

1986. 

  • Zagreb, Slikanje ispred slika / Taking Pictures in Front of the Pictures, Galerija proširenih medija
  • Zadar, Mesnička 6 / 6 Mesnička Street, Palača Grisogono – Vovo

 

1987. 

  • Beograd, Jugoslavija, Mesnička 6 i Slikanje ispred slika / 6 Mesnička Street & Taking Pictures in Front of the Pictures, Srećna galerija
  • Zagreb, Prvomajske labinske slike / The First of May Pictures from Labin, Galerija proširenih medija
  • Zagreb, Labin I, Labin II, Galerija AM-M14f/1-Z

 

1988. 

  • Split, Mesnička 6 i Labinski rudari / 6 Mesnička Street & Labin Miners, Galerija Fotokluba Split
  • Zagreb, Mrlje (cenzura političkih grafita) / Spots (censorship of the political graffiti), Knjižara “Moderna vremena”

 

1991. 

  • Dubrovnik, Gračanski portreti / The Gračani Portraits, Galerija “Kovačka 3”

 

1992. 

  • Zagreb, Prizori bez značaja / Scenes Without Significance, KIC

1995. 

  • Umag, S ljetovanja ’95 / From Summertime '95, Galerija Dante Marino Cettina

 

1996.

  • Zagreb, Gračanski portreti / The Gračani Portraits, Galerija SPOT Fotokluba Zagreb
  • Požega, Radnici / Workers, Galerija Hajdarović
  • Zagreb, Summertime, Muzej suvremene umjetnosti (CEFFT)
  • Dubrovnik, Bolnica / Hospital, u sklopu projekta Otok/Island, SCCA, Crkva sv. Tereze
  • Bratislava, Slovačka, Summertime, Galerija Gerulata (u sklopu Mjeseca fotografije 1996)
  • Slavonski Brod, Prizori bez značaja II / Scenes Without Significance II, Muzej Brodskog Posavlja
  • Vilnius, Litva, Fotografija iš Kroatijos; Scenes Without Significance (I), (s G. Trbuljakom), Centar za suvremenu umjetnost

 

1997.

  • Split, Fotografije / Photographs, Foto klub "Split" (Split Art projekt)

 

1998.

  • Melbourne, Australija, Photographed (s Deanom Golja), Span Galleries (u sklopu Next Wave Festval 1998)
  • Umag, Škola / School, Galerija Dante Marino Cettina
  • Požega, Ocean, Gradski muzej Požega, (u organizaciji Foto kluba Požega)
  • Zadar, Ljetovanje / Summertime, Narodni muzej – Galerija umjetnina (u sklopu manifestacije XV. međunarodni triennale fotografije Čovjek i more)
  • Zagreb, Bolnica / Hospital, MGC Klovićevi dvori – Kula Lotrščak (samostalna izložba u sklopu 33. Zagrebačkog salona)

 

1999. 

  • Annemasse, Francuska, L'Hopital / Hospital, Espace 13x13, M.J.C. Centre
  • Rijeka, Fotografirano / Photographed (s Deanom Golja), Muzej grada Rijeke
  • Zadar, Fotografirano / Photographed (s Deanom Golja), Narodni muzej – Gradska loža
  • Dubrovnik, Fotografirano / Photographed (s Deanom Golja), Umjetnička galerija Dubrovnik
  • Sarajevo, Fotografirano / Photographed (s Deanom Golja), Galerija sv. Ante
  • Zagreb, Fotografirano / Photographed (s Deanom Golja), HDLU - Galerija proširenih medija

2000.

  • Zagreb, 11.-14.12.1999., Galerija Križić Roban
  • Split, 11.-14.12.1999., Galerija Ghetto
  • Rijeka, 11.-14.12.1999., Galerija O.K. – MMC Palach
  • Poreč, Ocean, Pučko otvoreno učilište, Mala galerija

 

2001.

  • Zagreb, Ocean, Knjižnice grada Zagreba – Knjižnica Dubrava

 

2002.

  • Velika Gorica, Grad / City, Galerija Galženica
  • Dubrovnik, Grad / City, Umjetnička galerija Dubrovnik
  • Rijeka, Grad / City, Galerija O.K.

 

 

 

2003. 

  • Rovinj, Novo nebo / Il nuovo cielo, Zavičajni muzej grada Rovinja – Galerija sv. Toma

      ●     Rijeka, Grad, Galerija O.K.

      ●     Celje, Fotografirano / Poletne počitnice, Galerija sodobne umetnosti

  • Venecija, La Biennale di Venezia, 50. Esposizione Internazionale d'Arte – predstavnik RH

 

2004.

  • Cavtat, Ocean, Galerija Bukovac

 

2005.

  • Samobor, Fotografije iz Studenaca, Fotogalerija Lang
  • Zagreb, Foto studio City, Galerija Klovićevi dvori – Kula Lotrščak

 

2006.

  • Korčula, Fotovideo, Galerija Siva zona

 

2007

  • Labin, Labinski rudari, Gradska galerija Labin
  • Zadar, Grad, Foto studio city, Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar, izložbeni paviljon Gradska loža
  • Poreč, Labinski rudari, Galerija Zuccato 
  • Split, Izbori, izložba u sklopu festvala Kvart otvoreno, zgrada kotara
  • Zagreb, Fotovideo, galerija AŽ, Žitnjak
  • Subotica, City / Grad, Zavičajna galerija dr. Vinko Perčić

 

 

2009  

      .      Zagreb, Carte blanche: PM, Galerija Proširenih medija, HDLU

 

  • Cavtat, Grad II, Galerija Bukovac

 

2010

  • Labin, “Tragovi”, Galerija KuC-a 'Lamparna'
  • Zagreb, “Bečki stiskavac”,  galerija AŽ Atelieri Žitnjak

2011

  • Zagreb, “Labin čestita prvi maj” – Tajne izložbe, HDD
  • Lumbarda, “Iz Žuljane u Lumbardu”, galerija Tri volta
  • Paris, “Dialogue”, Boris Cvjetanovic & Mladen Stilinovic, Galerie Frank Elbaz

2012

  • Paris, ”Small is beautiful” , Le Mois de la photo a Paris
  • Zagreb, “Priroda i Grad”, galerija Kaj
  • Vela Luka, “Priroda i Grad”, Galerija moderne i suvremene umjetnosti

2013

  • Split, “Priroda i grad” u sklopu “Preživjeti grad”, Galerija, Dioklecijanova bb
  • Osijek, “Priroda i grad” i “Fotovideo portreti”, Galerija Kazamat  

2014

       .     Zagreb, “Malo o životu”, Galerija AŽ

 

 

SKUPNE IZLOŽBE

 

 

1985.

  • Frankfurt, SR Njemačka, Preis für junge europäische Fotografen ’85, Frankfurter Kunstverein, Steinernes Haus am Römerberg

 

1988.

  • Zagreb, Neki primjeri akta kao teme u hrvatskoj umjetnosti od Bukovca do Gotovca i dalje / Some Examples of theNnude as the Motif in Croatian Art from Bukovac until Gotovac and on, Galerija suvremene umjetnosti (CEFFT)

 

1989.

  • Zagreb, Dubrovnik, Sarajevo, Galerija PM 1981-1989. (recentni radovi) (Gallery PM 1981-1989 (recent works), HDLUZ
  • New York, SAD, Contemporary Yugoslav Photography, The John Hartell Gallery

 

1990.

  • Ajdovščina, Slovenija, 6. trienale jugoslovanske fotografije – Profili / The 6th triennal of the yugoslavian photography, Pilonova galerija

 

1992.

  • Dubrovnik, Requiem in Croatia, Galerija Sebastijan

 

1993. 

  • Zagreb, Hrvatska fotografija od 1950. do danas / Croatian Photography since 1950 until present days, Muzej suvremene umjetnosti
  • Zagreb, Izložba jela i pića / Exhibition of Food and Drinks, Galerija proširenih medija HDLU-a
  • Sao Paulo, Brazil, Męs internacional de fotografia, Hrvatski ratni foto-reporteri / Croatian War Reporters

 

1994. 

  • Monfalcone, Grado, Italija, Musica / Music, Collettiva Fotografica di Alpe Adria

 

1995. 

  • Tokio, Japan, The 1st Tokyo International Photo-Biennale ’95, Tokyo Metropolitan Museum of Photography

 

1996.

  • Zagreb, Koncept, međunarodna izložba fotografije / Concept, international exhibition of photography, Umjetnički paviljon

 

1997.

  • Zagreb, Mala Zemlja / Little Earth, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb (u organizaciji), Društvo hrvatskih arhitekata (autor izložbe: Tihomir Milovac)
  • Zagreb, Hrvatska fotografija 97 / Croatian Photography 97, Umjetnički paviljon; organizator: Hrvatski foto savez – dobio Veliku Nagradu
  • Umag, Zemljopisna matrica / Geographical Matrix, Galerija Dante Marino Cettina (autor izložbe: Marino Cettina)

 

1999.

  • Zagreb, Edukativni projekt zagrebačkih muzeja “Od-do”, Put od starog do novog muzeja suvremene umjetnosti – voditelj radionice i sudionik na izložbi, Muzej suvremene umjetnosti (kustosica projekta: Nada Beroš)
  • Zagreb, Panorama – Hrvatski foto savez ‘39-’99. / Panorama – Croatian Photo Association '39-'99. , Umjetnički paviljon (autor izložbe: Želimir Koščević)

 

2000.

  • Split, Panorama– Hrvatski foto savez ‘39-’99. / Panorama – Croatian Photo Association '39-'99., Galerija umjetnina (autor izložbe: Želimir Koščević)
  • Poreč, Porečki annale / The Poreč Annale, Istarska sabornica (organizator: Pučko otvoreno učilište Poreč) (autor izložbe: Zvonko Maković)
  • Zagreb, Porečki annale/ The Poreč Annale, Dom HDLU (autor izložbe: Zvonko Maković)
  • Zagreb, Što, kako i za koga / What, how and for whom,  Dom HDLU (autorice izložbe: Ana Dević, Nataša Ilić, Sabina Sabolović)
  • Vinkovci, Salon fotografije Vinkovci 2000. / Salon of Photography 2000., Gimnazija M. A. Reljković (organizator: Foto klub Vinkovci) (autor izložbe: Tihomir Milovac)
  • Slavonski Brod, Granice 2000. / Borders 2000.,  Muzej Brodskog Posavlja (autori izložbe: Darko Šimičić i Ivan Šeremet)
  • Pordenone, Italija, Porečki annale / The Poreč Annale, Galleria La Rocca (autor izložbe: Zvonko Maković)

 

2001.

  • Zagreb, PM_20, 1981-2001, Dom HDLU (autori izložbe: Antun Maračić i Nevena Tudor)
  • Dubrovnik, PM_20, 1981-2001, Umjetnička galerija Dubrovnik (autori izložbe: Antun Maračić i Nevena Tudor)
  • Beč, Austrija, What, how and for whom, Kunsthalle Exnergasse (autorice izložbe: Ana Dević, Nataša Ilić, Sabina Sabolović)
  • Zagreb, Ispričati priču / To tell a story, Muzej suvremene umjetnosti, Gliptoteka HAZU (autorice izložbe: Leonida Kovač, Marija Gattin, Jadranka Vinterhalter)

 

2002.

  • Graz, Austrija, Auf der Suche nach  Balkanien / In search of Balkania, Neue Galerie am Landesmuseum Joanneum (autori izložbe: Roger Conover, Eda Čufer, Peter Weibel)

 

2004.

  • Bologna, The Balkans – a crossroad to the future (kustos Harald Szeeman), Arte Fiera
  • Poreč, Izlog, multimedijalni klub Atelier I
  • Vinkovci, salon fotografije Vinkovci 2004. / Fotografirano, Galerija likovnih umjetnosti Slavko Kopač 

 

2005.

  • Zagreb, Preko 7 mora i 7 gora… hrvatska fotografija, Umjetnički paviljon
  • Zagreb, operacija:grad, stara tvornica Badel
  • Split, Pejzaž u suvremenoj likovnoj umjetnosti i kulturi između fetiša i ideologije, 34. Splitski salon, Gradski akvarij Bačvice
  • Batina, Portreti kod Bandike, Baranjska umjetnička kolonija

 

2006.

  • Rijeka, Boris Cvjetanović, Ranko Dokmanović, Ivan Posavec / Retorika praznine na fotografijama iz zbirke MMSU-a, Muzej moderne i suvremene umjetnosti
  • Zagreb, Dubrovnik, O nepoznatim radovima, Galerija Nova, Zagreb; Galerija Otok, Dubrovnik
  • Vukovar, Vukovarski salon, Gradski muzej Vukovar
  • Zagreb, 150 godina Freuda, Galerija Studentski centar
  • Zagreb, Onetake film festival, kino Tuškanac (projekcija filmova)
  • Zagreb, Galerija Prozori, Božićna izložba

 

2007.

  • Zagreb, Volimo li gledati druge ljude, Umjetnički paviljon
  • Ljubljana, O nepoznatim radovima, Galerija ŠKUC
  • New Delhi, Contemporary Croatian Art, Lalit Kala Akademi – National Academy of Art
  • Dubrovnik, Priroda I društvo, Etnografski muzej (Rupe)
  • Koprivnica, Portreti iz Štaglinca, umjetnička organizacija Moja zemlja, Štaglinec

 

2009. 

  • Zagreb, Gledati druge, Umjetnički paviljon 
  • Beograd, Rekonstrukcije: privatno=javno=, Kult. centar REX

 

2010.

  • Poreč,  “Porečki  annale”, Istarska sabornica
  • Momjan, “Ti kao ja, ja kao ti” sa Markom Ercegovićem
  • Pula, “Tu smo” , gal. Macina
  • Berlin, "You are kindly invited to attend", Aanant & Zoo

2011

  • Beč, Viennafair, Messe Wien, Halle A
  • Rijeka, “Croatia - Austrija – Povratak” MMSU-Mali salon
  • Zagreb, “Nefunkcionalna, neprikazivačka, eksperimentalna i konceptualna fotografija”, Umjetnički paviljon.
  • Sinj, “Cvjetanović, Efendić, Labrović”, galerija Galiotović

2012.

       .     Paris, „Hrvatska fotografija okom Petera Knappa“, Cité internationale des Arts

       .     Pordenone, “The Aftermath Changing Cultural Landskape”, PARCO - Pordenone 

              ARte COntemporanea

 

2013

  • Graz, “Zero Point of Meaning”, Camera Austria
  • Zagreb, “The Aftermath Changing Cultural Landskape”, Klovićevi dvori 
  • Zagreb, 48.zagrebački salon “Identiteti”, HDLU
  • Cetinje, “The Aftermath Changing Cultural Landskape”, Nacionalni muzej Crne Gore - Cetinje
  • Beograd, The Aftermath Changing Cultural Landskape”, Galerija Podroom.
  • Bratislava, “The Aftermath Changing Cultural Landskape”, West terrace Bratislava Castle

2014

       .     Jerusalem, The Jerusalem Show VII - Fractures “Too Much History”, Al-Ma’mal

       .     Beč, “The Aftermath Changing Cultural Landskape”, Photon Gallery

       .     Zlarin “Otočka karta”, Zavičajni muzej – Kažerma

       .     Nȋmes, “Personal cuts - Art Scene in Zagreb from 1950s to Now”, Carrẻ d’Art - Musẻe

             d’Art Contemporain Nȋmes

 

AUTORSKI PROJEKTI

 

2006.

  • 28.11.2005 Sydney - Split - Zagreb, Galerie L Ollave, Rustrel - France

2008. 

  • ...ono što je prethodilo Crvenom Peristilu, koncepcija projekta i izložbe u:

Split, Galerija Muzeja grada Splita

Zagreb, Galerija Nova

Dubrovnik, Galerija Otok, Art radionica Lazareti

 

  • Fotografije iz škafetina”, autor projekta i knjige fotografija, izdavač Petikat, Zagreb

 

2009.

  • Stari Grad / Hvar, Putovanja Pave Dulčića i Slavena Sumića, Galerija Moria

 

FILM

 

2007

  • Fotovideo

2011

  • Becki stiskavac
  • Fotovideo portreti”

        

2014

       .    “ Martina i Doris”

       .    “Toliko toga stane u jedan život” (“One life fits a lot”)

       .    “Što nisam lupar” (“Why am i not a limpet”)

 

 

Zamka kalotipijskog diskursa

 

Boris Cvjetanović, autor rođen u Zagrebu 1953., zacijelo jedna od najosebujnijih pojava u hrvatskoj fotografiji posljednjeg desetljeća, stjecajem okolnosti u javnosti je zasad poznatiji po svom dijelu opusa koji bi se općenito mogao opisati kao miran, spokojan i na kraju krajeva - čemu izbjegavati riječ - lijep. Radi se naime o ciklusu za koji sam autor tvrdi da je stvoren u dokolici i još uvijek otvoren, ciklusu, koji se pojavljuje već s obzirom na vrijeme kada je nastao pod nazivima Ljetovanje, Prizori bez značaja ili pod samozatajnim nazivom: Fotografirano. 

Tematski krugovi ovoga dijela opusa donekle su u dnevničkom žanru: autor bilježi prizore sa svojih ljetovanja, snima prijatelje, rodbinu, ženu i kćerku Bugu, najčešće u Nerezišću na Braču ali i na drugim lokacijama. Dokolica ne uključuje avanturu otkrivanja nepoznatog, čudnovatog, uzbudljivog ili namjerno traženoga - vidimo obiteljsku kuću, mediteranska dvorišta, kuhinju u kojoj predmeti traju na svojim mjestima, sobu u kojoj se ne mijenja raspored, pogled s terase na more, prirodu nikad prikazanu u djevičanskoj divljini već pripitomljenu kao u srednjevjekovnim Djevičinim vrtovima.

Nižu se prizori sa cvijećem brižljivo zasađenim u loncima, rubljem koje se suši na vjetru, obiteljski ručkovi gledani s prozora lišeni bilokakve " fotografske" slikovitosti , interjeri s brižljivo izabranim predmetima: recimo vaze ili svijeće na uškrobljenim čipkastim stoljnjacima čudnovato prisne, snimljene kao neki neizravni i neretorički hommage anti-dizajnu, ljepoti koja je ljepota i ukras samo domaćinu.

Kako je Boris Cvjetanović autor koji bi se mogao odrediti kao klasičan fotograf, u dimenziji u kojoj se drži rafinirane crno-bijele fotografije s već zaboravljenim bogatstvom tonske ljestice naspram galopirajućeg sivila aktualnih izvedbi, pa i po svom postavljanju točke gledišta koje uključuje nevidljivog fotografa, dakle promatrača koji se ne nameće s nekim intervencijama u kutevima gledanja niti se prizorima agresivno približava - otvara se i pitanje ljepote tih fotografija, zapravo i začudo prilično važno od samih početaka fotografije.

Čak i ukoliko zanemarimo Fox Talbotov patentirani naziv fotografije kao kalotipije, njegovu uvjerenost da je svrha fotografije bilježenje upravo lijepih prizora, čak i ukoliko zanemarimo izravne iskaze mnogih fotografa da žele zadržati ljepotu, kao primjerice iskaz Ann Margaret Cameron, i pripišemo li to osobnom stavu - naime navodno je i umrla gledajući u zvjezdani svod s uzdahom : O kako lijepo! - ostaje činjenica da je fotografiji imanentna estetizacija, izvjesno " proljepšavanje" stvarnosti koje možemo pratiti kod mnogih fotografa, a koje bi se možda moglo ilustrirati lutanjima Antonionijevih likova u kojima podjednaku slikovnu harmoniju i ljepotu zadobivaju renesansne palače i konfuzna ružna prigrađa. 

To fotografiji imanentno proljepšavanje naravno kanonizira i troši ljepotu, a pitanje koje bi se u ovom dijelu Cvjetanovićeva opusa moglo postaviti je između ostaloga jesu li ti Prizori bez značaja " lijepi", pa i ono jesu li i bez značaja. 

Na toj se točci teorijski opet otvaraju sasvim strukovne dvojbe. Ovaj spokojan i naoko nedvojben Cvjetanovićev ciklus, možda to zapravo i nije u mjeri u kojoj to izgleda, a možda to nije uopće.


Melankolična dokolica


I mada ciklus Ljetovanja svjesno ne teži otvarati nikakva pitanja, teorijska mudrovanja niti plutati proturječjima postmodernističkih estetika - i ne teži tome radikalno sve do naslova Fotografirano, sam naziv Prizori bez značaja svakako kontekstualiziraju ovaj dio opusa.

Teško je izbjeći iskustvenom i intelektualnom dojmu da je ono što fotograf snima ipak značajno. Ovdje je to pak i teže jer kristalne prazne vaze, čipke, tepisi, svijeće čudna izgleda, kada na koju pada zraka sunca, peći, prozori, čudno smještena žica na fasadi, cipele ostavljene ispred haustora, starac koji sjedi u unutarnjem mediteranskom dvorištu gledan odozgo, lusteri, lusteri odzrcaljeni u ogledalu, mutna slika televizije na čistim plohama ormara, pa čak i zbunjiva muholovka izgledaju zapravo vrlo značajno.

Sve u svemu ciklus je ipak nehotična ali odlučna polemika s fotografskom idejom o značajnom, značajnom u smislu bressonovskog odlučujućeg trenutka, ipak na kraju krajeva onoga trenutka kojem ne manjka dokumentarističke pretenzije da zabilježi bilo slikovito-bijedno, bilo slavno, egzotično ili nepoznato, i to vrlo često u u vrebanom trenutku. Razlika nije beznačajna : u ovom dijelu opusa autor ne vreba trenutak, nego vjeruje ili se bar nada u nepromjenjivost i trajanje snimljenoga. 

U klatnu između lijepoga i istinitoga kojem fotografi od početaka fotografije doskaču na različite načine, od onoga da je lijepo i istinito, ili pak da lijepo ne može biti istinito, Cvjetanović stvara lijep ciklus u kojem odbija tekuće obrasce ljepote, odbijajući ujedno i konvencionalno istinito dokumentiranje ičega.

A ljepota pak, mada nije dvojbena, ipak se u donjem sloju glasa kao duboka melankolija, neko dječje usamljeno zurenje u mikrokozmos doma i poznatih predmeta. 

Nije nezanimljivo smjestiti ovaj opus i u jaku struju turističke fotografije, potvrde na kojim je sve nepoznatim mjestima čovjek bio kad nije radio. Riječ je o subžanru dakako , ali s ne manje jakim obrascima - rezultat je obično dosada i tjeskoba. Ova sofisticirana inačica fotografije dokolice nasuprot tome, nejasno je savršena i nejasno melankolična.

 

 

Egzilanti u tjeskobu

 

Nepripremljenom gledatelju koji je samo čitao ili čuo o drugim dijelovima Cvjetanovićeva opusa, oni svakako mogu biti u prvi mah pa i u drugi, mučno iznenađenje. Naime kao kontrapunkt mirnoj melankoliji ljetovanja, dragocjenim predmetima, prisnim kućama prijateljima i obitelji, otvara se mračan donji sloj cijeloga niza ciklusa :Mesnička 9, Ljudi iz šahtova, prizori iz bolnica, ludnica i zatvora, prizori deložacija, ciklus o četveročlanoj obitelji sitne dječice čija majka leži u zatvoru zbog neplaćene struje i plina, i napokon Radnici - u gami od beznadnih labinskih štrajkaša preko radnika Munje i Dioza.

U Mesničkoj 9 Cvjetanović prati Drageca, osobu s gradskog društvenoga dna, na neki način bezazleno čudovište nalik onima Diane Arbus, i prati ga do obiteljskoga ambijenta. Tu se otvara deprimirajući niz fotografija obitelji koja zamire u podrumu, u prljavoj posteljini slijepi, dementni, s onu stranu beznađa koje dijeli čak i pas.

U ljudima iz šahtova Cvjetanović prati beskućnike, ulazi u njihove podzemne prostore, ovjekovječuje amijente s naplavinama ubogih parodija kućnih predmeta, pa čak i ukrasa.

Vjerojatno najpotresniji dio mračnoga dijela Cvjetanovićeva opusa su bolnice: beznadna zauvijek osuđena djeca i umirući starci, nemoćni nadnaravno usamljeni patnici svjesni vlastite patnje, u žrvnju institucionalizirane i nemoćne medicine.

Uznemirujuće slike ludnica: psihopata, alkoholičara i narkomana sa suludim svjetovima koji se otkrivaju po tatuažama koje bolesnici rado pokazuju, kao i divljačke tragove pokušaja samoubojstva, bilježe beznadnu i zastrašujuću osjećajnu udaljenost snimanih ljudi.

A u isti krug tih sudbinskih egzilanata u jezu ili tjeskobu spada i ciklus Radnici.

Beznadni labinski štrajkaši naravno nisu socijalno-revolucionarni zapis mada bi se takvim mogao pričiniti. Autor prati radnike do njihovih domova: njihova drama nije samo socijalna drama. Možda je suštinskija njihova posvemašnja obeskorijenjenost. Tu opet počinju igrati ambijenti, predmeti i odjeća. Sumorni interjeri s lažnim tkanicama i nazidnicama, visoko postavljeni besmisleni i raspadnuti atributi ukrašavanja doma dotjerani do grotesknoga: naplavljeni jelenski rogovi ukrašavaju prostor ravnopravno kao slika predsjednika. Drama je počela mnogo prije zatvaranja rudnika.

I mada se može pretpostaviti da su rudari bar došavši na posao bili manje više psihofizički zdravi, njihova izdvojenost nalik je izdvojenosti radnika Dioza.
A tjeskoba i usamljenost radnice za šivaćim strojem nalikuje donekle onima koje vidimo u prizorima iz bolnica.

Dakako, bilo bi razloga za razmišljanje o individualnim razlozima ovog kontrapunkta u Cvjetanovićevu djelu, ali fenomen je u povijesti fotografije prilično poznat. Vjerojatno je ilustrativno naglasiti da autor nije tragao za tim temama, one su ga nekako nalazile: Dragec je sam zatražio da ga snimaju, bolnice su dijelom bile narudžba, labinski rudari profesionalni zadatak. Ali to otvara neka druga pitanja, a ne ona o neobičnosti kontrapunkta.

U zacijelo nepotrebno iscrpnom nabrajanju mogli bismo nabrojiti niz autora koji su snimali mentalno, seksualno i socijalno podzemlje. 

Poznati opus fotografkinje Diane Arbus inače autorice koja je snimala modne fotografije, uključuje i ono što ona sama začuđujuće bešćutno imenovala kao snimanje nakaza i čudovišta, bilo da se radi o divovima, patuljcima, mongoloidima,gutačima noževa ili hermafroditima, objašnjavajući svoje motive kao strašno uzbuđenje, obožavanje nakaza, nešto što čovjeku oduzima dah, opisujući sebe kao nekoga tko se približuje puzeći potrbuške i tvrdeći da je sigurna da postoje granice i da sam Bog zna kad će trupe početi napredovati i postati opasne.

Slikovita sirotinja, snimljena voajerski u metrou s kamerom skrivenom pod kaputom, ili snimljena tako da pozira ceremonijalno gledajući u kameru ili pak snimljena u okviru društveno pretencioznijih projekata kao što je to primjerice Hineova dokumentacija dječjega rada ili pak rani američki projekt FSA koji je trebao dokumentirati "grupe s niskim primanjima" samo su neki naglasci koji ilustriraju fotografiji imanentni poriv da turistički pohodi egzotične tematske krugove krajnje sirotinje i krajnjega bogatstva.

Drugim riječima, egzotizam koji uključuje stav da snimatelj snima nešto drugo nego li je on sam sa svojim iskustvenim krugom, pojavljuje se u fotografiji sasvim rano i traje prilično uporno, i to u rasponu od romantičarskog alibija u pohodu na druge zemlje i civilizacije sve do ipak cinično - pokroviteljskog ali točnog ranog Riisovog naslova How The Others Half Lives, s time da se pod ovima drugima podrazumijeva njujorška sirotinja. 

U tom žanru nisu rijetke ni etičke pretenzije, namjera da se slikom upozori na postojanje nesretnih i obespravljenih. Vjera u korisnost i iskrenost tih motiva svakako je stvar individualne procjene i općenitog stava, koji uključuje i vrednovanje turističke dimenzije fotografije. Primjerice u projektu FSA ipak se stidljivo predložilo da se prikažu i vedrije domaćice kako na primjer beru cvijeće, a Diana Arbus uz priznat manjak suosjećanja kojega ne traži ni od gledatelja, pokazuje zapravo strah i neprijateljstvo prema svojim modelima. Bilo kako bilo i ovaj turizam kao bilo koji drugi, izuzevši ratnu fotografiju, pretpostavlja da taj drugi svijet neće nasrnuti, mada je sasvim dvojbeno koliko to fotograf nije učinio. A po unutarnjoj logici safarija u strana područja, nije naravno nikakva rijetkost da isti fotograf ima u opusu slikovitu sirotinju i razne nevolje, ali i glamurozni kontrapunkt istome.

Ovlašno nabrajanje u ovom slučaju opet služi kontekstualiziranju Cvjetanovićeva opusa. Značajan je pomak da autor nije turist u bolnicama, ludnicama, zatvorima, u deložacijama i bijedi, on nema pretenzije etičke poruke. Fotograf se u naoko konvencionalnom žanru postavlja kao osoba prema drugoj osobi u nevolji, tjeskobi ili jezi, s time da ta osoba nije ni tipičan primjerak, ni klasni predstavnik, ni čudovište - nego naprosto egzilant u tjeskobu, osoba koja nema niti svoje kuće niti svoje pedmete, niti sebe samu.

Otuda dolazi i do značajne razlike u linijama kontrapunkta: tjeskobi, bijedi i nevolji Cvjetanović ne suprotstavlja glamur što je u fotografiji čest slučaj - njegov je kontrapunkt tome nedizajnirana prisnost i privatnost, što je, čini mi se, zanimljiv fenomen u fotografiji.


Fotografija iz zasjede


Dakle, mračni dio Cvjetanovićeva opusa nije ulovljen iz zasjede, nije potraga ni lov. Autorovo gledanje je sasvim različito od bressonovskog koji sebe uspoređuje sa zen lovcem, govori o tome kako se zapet kao puška sprema baciti na plijen. Različito je i primjerice i od Arakijevog koji se mahnito baca na snimanje Tokija tvrdeći da mu se grad podavao, različit od Avedonovog stava koji uživa kad mu modeli dolaze ovisni kao liječniku ili proroku, različit od blow-upovskog svijeta u kojem fotograf uživa u nasilju snimanja modela koji mu se otima ili ponižavanju modela koji je unaprijed pristao.

Zapravo, nasilnost fotografije trajni je istočni grijeh struke kojem je primjerice pokušavao terminološki doskočiti još Adams predlažući make umjesto take. U kadru te terminologije Cvjetanović je autor kojem je polazište da fotografiju napravi, a ne otme što u svakom slučaju uključuje i neko ipak kontraindicirano poštovanje snimanoga.

 

Mrlje i grafiti


Tako u taj svijet u kojem snimatelj nije nadčovjek, lovac i Conan Barbarin camere obscure sasvim prirodno pripadaju Erotski grafiti i Mrlje. Djevičanskih i divljih krajolika osim jednoga izuzetka kod Cvjetanovića nema. Njegov je kadar grad, gradić i kuća. U ovom slučaju fasade grada postaju površine za tajno izražavanje anonimnog umjetnika. Diverzija individue pojavljuje se kao grafit na zidu. Grafiti su obično upućeni protiv nadmoćnih političkih ideja. Nadmoćne institucije ulično ratuju sa skrivenim umjetnicima. Međutim, prebojeni grafit postaje još zanimljiviji bilo da se usmenom predajom zna što piše pod mrljom, bilo da se napisano pojavljuje ispod mrlje, bilo da mrlja služi kao kadar za novi iskaz. Rat nije bez chaplinovskog humora u kojem je hamletovska drama tko je s kime bio u preljubu i koga treba ubiti naposto i samo odbojno nečovječna.

Erotski grafiti pak dovode anonimnog umjetnika u izravnu vezu s nepoznatim paleolitskim i neolitskim umjetnicima ili antičkim kultovima. Nasuprot seksualnih tabua i invazije dizajn - seksualnosti kroz pornografiju, nepoznati autor telefonsku govornicu intervencijama pretvara u kurvu, stup bez ikakve svijesti o arhetipskim simbolikama pojašnjava kao moćni falusni simbol, a urezima plitkoga reljefa dočarava sugestivne erotićke vizije. Humor koji je nevojben vjerojatno proizilazi iz neke u prvi mah nejasne točnosti vizija.

Sličan će se humor vidjeti i u ciklusu koji nema nikakvih humorističkih tendencija, u seriji izloga ukrašenih svečanom slikom pokojnoga vođe koji nekim obrtom odašilje poruku o vječnosti izloga s hranom i odjećom i prolaznosti ljudske moći. 

Koherentnost Cvjetnovićeva svijeta dakle nije upitna. Ma koliko fotografiji bila imanentna moć ili želja za moći - u ovom opusu toga nema.


Zrcalnosti i dvostrukosti


Međutim, u ovakovoj interpretaciji Cvjetanovićeva opusa mogla bi se potkrasti sugestija o nedvojbenosti, toploj čovječnosti i bezazlenosti djela, značajki koje se ovom opusu nikako ne bi mogle pripisati. Fotografije nisu napravljene u nekom neupitnom svijetu, niti iz nekog neupitnog svjetonazora. 

Klizišta u značenju i dvostrukosti nisu prvenstvena značajka svake fotografije ponaosob ali djelu ne manjkaju,Nije potrebno čak odveć pozorno gledati opus da se zapazi primjerice klizište u žanrovima.

Fotografije ljetne dokolice, žanr koliko masovan toliko i normiran, ovdje klizi u privatni i vrlo melankolični zapis ne o nepoznatome, nego o najpoznatijem. Socijalne fotografije radnika ne govore o tipu ili klasi nego o obeskorijenjenosti individue. Ciklusi iz bolnica nisu etički apel niti vježbanje u osjećajnoj tvrdoći nego susret s vrlo privatnom jezom. Prizori iz ludnice nisu turizam ni egzotika nego zapis o sudbinskoj usamljenosti drugoga, pa i autora. Grafiti i izlozi nisu slikoviti dokumenti vremena na ulici nego neravni boj privatne individue i moći institucije.

Drugim riječima, Cvjetanović snima ljetne fotografije koje to po tradicijskim pravilima nisu, socijalne fotografije koje to također ni po čemu nisu, pa u najširem smislu fotografski - turističke fotografije - bolnice, ludnice, zatvore - koje to opet ni po čemu nisu. I nije naodmet ponoviti da tom antiturizmu u svijet drugih ne suprotstavlja uobičajenu egzotiku fotografskog glamura nego svoj privatni svijet - obitelj kuću poznate predmete.

Jedini ciklus djevičanske prirode bez intervencije čovjeka, nazvan Ocean, snimljen na južnom rtu Australije, trebao bi, a čini se da po autorovom mišljenju to i pokazuje, dočarati poeziju divlje i netaknute prirode . Medjutim ciklus zrači izvornom tjeskobom. 

I na kraju, vjerojatno bi bila zanimljiva analiza mnogih Cvjetanovićevih fotografija koje pokazuju ljude i stvari koje nisu na svom mjestu nego negdje gdje uopće ne spadaju. Počevši od ljudi koji ne spadaju u bolnice, zatvore ludnice i najam, sve do minijatura s premještenim predmetima: fotelja na ulicama, cipela pred haustorima, telefonskih slušalica koje su zapele visoko na žici, napuštenih karoserija, tepiha preko automobila.

Tako se u mirnom opusu naoko vrlo klasičnog, čak i klasicističkog autora, kao donji ton glasa zbunjujući nemir i tjeskoba koji vrlo logično povezuju dva toliko različita Cvjetanovićeva svijeta.

 

Branka Slijepčević

Objavljeno u časopisu Život umjetnosti br. 64-01

 

 

  • Biografija
     
 |  fotografija  |